Ovaj rad bavi se analizom prve faze ruske invazije na Ukrajinu kako bi se utvrdili propusti u planiranju i provođenju „specijalne operacije“ prema jasnom i nedvosmislenom planu kojeg je javno predstavio predsjednik Ruske Federacije Vladimir Vladimirovič Putin s ciljem „demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine“. Prva faza ruske invazije na Ukrajinu 2022. pokriva razdoblje od 24. veljače 2022., kada je Rusija pokrenula vojnu invaziju na Ukrajinu, do 5. travnja 2022. kada su borbe usmjerene dalje od sjeveroistoka i Kijeva prema jugu i istoku Ukrajine. Ruska sigurnosna i autoritarna politička kultura inspirirana poviješću, tradicijom i mitologijom uvelike je utjecala na niz pristranosti koje su rezultirale izrazito optimističnom obavještajnom procjenom. Posljedično Ruska Federacija je planirala izvesti invaziju na Ukrajinu u deset dana te okupacijom pripremiti uvjete za anektiranje do kolovoza 2022. Ruske snage su iznenađenjem, brzinom i prijevarom nastojale zavarati ukrajinske snage o glavnom naporu te na taj način udaljiti ukrajinske snage od Kijeva kako bi brzo zauzele glavni grad. Ruski plan obmane uvelike je uspio, a Rusi su postigli omjer snaga od 12 : 1 na sjeveru Kijeva. Međutim, vrlo visoka operativna sigurnost koja je omogućila uspješnu obmanu također je dovela do nepripremljenosti i manjka inicijative ruskih snaga na taktičkoj razini za učinkovito izvršenje plana. Autoritarna kultura duboko ukorijenjena u Oružane snage Ruske Federacije, skupa s korupcijom i neuspjelom reformom, rezultirale su vrlo krutim i neprilagodljivim snagama. Najveći nedostatak ruskog plana bio je pretjerana samouvjerenost u vlastite sposobnosti i posljedični nedostatak alternativnih inačica djelovanja. Kao rezultat toga, kada brzina nije donijela željene rezultate, ruske snage bile su primorane povući se s kijevske osi i promijeniti ciljeve invazije. Ovaj sukob pruža uvid u dosad netestirane koncepte suvremenog ratovanja i učinkovitost suvremenih oružanih sustava i taktika.