Tema završnog rada je uloga govora tijela u komunikaciji. Veliki naglasak se stavlja na neverbalnu komunikaciju. Neverbalna komunikacija je ključna komponenta za svaku međuljudsku interakciju. Ukratko je opisana komunikacija kao pojam te interpersonalna komunikacija koja se dijeli na verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Objašnjene su razlike između verbalne i neverbalne razlike kako bi se lakše razumjela neverbalna komunikacija i sama njezina svrha. Verbalna komunikacija se temelji na komunikaciju putem riječi i jezika te je često svjesna i kontrolirana, dok neverbalna komunikacija se temelji na neizrečenim signalima koji mogu zamijeniti ili pratiti verbalnu poruku, poruke se prenose govorom tijela te je često nesvjesna i intuitivna, tj. ljudi automatski prepoznaju neverbalne signale poput izraza lica ili geste. Neverbalnom komunikacijom izražavamo svoje emocije, mišljenja i stavove te ona obuhvaća razne oblike izražavanja. Najčešći oblici izražavanja i prenošenje poruka drugima su: geste, mimika, kontakt očima, dodir i rukovanje. Neverbalni signali prenose puno više poruka nego oni verbalni te zbog toga je vrlo važna njihova ispravna interpretacija. Razlike među kulturama također može uvelike utjecati na netočno interpretiranje neverbalnih signala. U jednoj kulturi određeno ponašanje može biti znak poštovanja, a u drugoj isto ponašanje može se pokazati kao nepristojno i negativno. Upravo zbog toga treba razvijati svijest o vlastitoj neverbalnoj komunikaciji te pažljivim promatranjem, samokontrolom i poznavanjem drugih kulturnih razlika se uvelike može poboljšati neverbalna komunikacija. Provedeno je istraživanje pomoću anketnog upitnika. Ispitana je razina svijesti ispitanika o vlastitoj i tuđoj neverbalnoj komunikaciji uključujući razumijevanje i prepoznavanje neverbalnih znakova u svakodnevnoj interakciji.