Većina uzoraka koji se koriste u medicinsko-biokemijskim pretragama čine tjelesne tekućine pa su zbog toga jako važan materijal čijom se analizom mogu otkriti razni poremećaji u organizmu, pratiti čovjekovo zdravlje ili tijek bolesti te učinak terapije. Rezultati medicinsko-biokemijskih nalaza čine 70 do 80% informacija na kojima se temelji cjelokupna dijagnostika u medicini pa se od njih očekuje da budu točni. Najduži i najkritičniji dio laboratorijskog procesa čini predanalitični dio u kojem se pojavljuje 46 do 68% svih grešaka u laboratoriju, a on uključuje identifikaciju i pripremu bolesnika te prikupljanje, rukovanje i dostava uzoraka u laboratorij. Ti postupci dio su svakodnevnog rada medicinske sestre i trebali bi biti standardizirani kako bi se predanalitički čimbenici minimalizirali, a rezultati bili pouzdani. Uzorci tjelesnih tekućina koji se češće koriste u medicinsko-biokemijskim pretragama su krv i mokraća, a oni koji se koriste rjeđe su ascites, pleuralni izljev, zglobna tekućina, cerebrospinalna tekućina, znoj, likvor, sjemena tekućina i dr. U ovom radu dan je pregled tih uzoraka s biokemijskog aspekta, procedurom uzimanja uzoraka, predanalitičkim čimbenicima i ulogom medicinske sestre.