Završni rad ukazuje na poveznicu osnovnih načela morala, odnosno etike i suvremene sestrinske prakse. U tom smislu rad sadrži povijesni razvoj i daje ideje Etičkog kodeksa od njegovog utemeljenja 1926. Godine u SAD sve do danas, posebice u Hrvatskoj. Provedba tih normi uz profesionalne kompetencije medicinskih sestara i potrebu permanentnog educiranja čine tu profesiju onakvom kako ju definira Međunarodna organizacija rada – visoko složena time i višestruko odgovorna medicinska djelatnost koja uključuje autonomiju, samoregulaciju, provjerljiva teoretska i praktična znanja te cjeloživotno obrazovanje usklađeno s etičkim normama i vrijednostima. Prikazavši povijest etike u sestrinstvu, glavna etiĉka uĉenja i vodeće teorije, postaje vidljivo zašto Etika skrbi, a na drugi način bioetika, zauzimaju sadašnje mjesto ne samo kao teorije nego mnogo više kao znanstvena i profesionalna praksa. Glavne dileme medicinske etike nalaze se u gotovo ovisničkom odnosu s mogućnostima modernih tehnologija tvoreći one izazove kulture pred kojima suvremeni čovjek stoji bez naučenih odgovora. U zaključku (i popisu korištene literature) ukazano je na bit sestrinskog poziva i odgovornost njezine profesije.