Dekubitus ili tlačni vrijed je kronična rana koja teško cijeli te nastaje zbog brojnih unutarnjih i vanjskih faktora. Jedan od glavnih razloga zbog kojeg dekubitus nastaje jest pritisak koji posljedično uzrokuje ishemija tkiva. Dekubitus predstavlja veliki zdravstveno-ekonomski problem. Prema klasifikaciji koju je 2007. godine izdao „National Pressure Ulcer Advisory panel“ (NPUAP), dekubitus se klasificira u 6 stupnjeva. Prva četiri stupnja označuju se rimskim brojevima, a ostala dva stupnja označavaju se kao neklasificirani stupanj i supkutana lezija dubokih tkiva. Sklonost bolesnika za nastanak dekubitusa procjenjuje se putem skala kao što su: Norton, Knoll i Braden. U cijelom procesu skrbi za bolesnika s dekubitusom velika je uloga medicinske sestre. Medicinska sestra procjenjuje, planira proces zdravstvene njege te provodi i evaluira zdravstvenu njegu. Vrlo je važna i njezina komunikacija kako s bolesnikom tako i s članovima multidisciplinarnog tima. Medicinske sestre svaki dan provode intervencije u cilju prevencije nastanka dekubitusa, koriste se brojna pomagala kao madraci i podlošci no ponekad ni to nije dovoljno da se nastanak dekubitusa spriječi. Kada dođe do razvoja dekubitusa također se koriste mjere prevencije kako se dekubitus ne bi razvio u viši stupanj. Danas postoje brojne obloge za liječenje dekubitusa koje se smatraju zlatnim standardom lokalnog zbrinjavanja dekubitusa. Dekubitus se može liječiti i primjenom terapije pod negativnim tlakom (V.A.C.) ili primjenom terapije kisika pod tlakom (HBOT). Kod bolesnika gdje se dekubitus razvije u III. i IV. stupanj koristi se primjena debridmana ili kirurško liječenje. Prema detaljnoj procjeni stanja bolesnika odlučuje se o metodi liječenja dekubitusa. Kod bolesnika koji imaju dekubitus dolazi do smanjene kvalitete ţivota, osjećaja bespomoćnosti te niskog samopoštovanja i često socijalne izolacije.