S napretkom medicine i stručnog osposobljavanja medicinskog osoblja, napredovala je i uspješnost liječenja bolesnika s opeklinama. Pri tome treba uzimati u obzir kompleksnu anatomiju kože i klasifikaciju opeklina. Naglasak je rada, uz navedena obilježja važnih za dijagnostiku, na liječenju i zbrinjavanju opečenih pacijenata, intenzivno, kirurški i nakon izlaska iz bolnice. Shodno tomu, navedene su više i manje zastupljene komplikacije u spomenutom liječenju te oporavku pacijenata, kako bi se medicinski djelatnici što bolje informirali i spriječili ono što je u njihovoj moći te tako izbjegli u najvećoj mogućoj mjeri smrtne ishode teško opečenih pacijenata. U svemu tomu pokrivena je briga o fizičkom i emocionalnom funkcioniranju čovjeka sa zadobivenim opeklinama u čemu uvelike pomažu liječnici, medicinske sestre te drugo medicinsko osoblje. Radi zornije slike pojma i prakse kada govorimo o opeklinama, prikazani su i neki statistički podatci prikupljeni u drugim istraživanjima iz navedene literature.