Granični poremećaj ličnosti složen je i ozbiljan psihijatrijski poremećaj koji karakterizira prožimajuća nestabilnost u regulaciji emocija, samopouzdanju, međuljudskim odnosima i kontroli impulsa. Granični poremećaj ličnosti je najčešći poremećaj ličnosti u kliničkim okruženjima i povezan je s teškim funkcionalnim oštećenjem, značajnom uporabom liječenja i visokim stopama smrtnosti od samoubojstva. Nekad se smatralo da se ne može izliječiti no granični poremećaj ličnosti danas se učinkovito liječi sve većim brojem psihoterapijskih tretmana koji se temelje na dokazima. Liječenje graničnog poremećaja ličnosti je izazovno. U posljednja 2 desetljeća došlo je do razvoja specijaliziranih psihoterapijskih tehnika dizajniranih za ovu populaciju. Takvi tretmani nude učinkovite opcije koje mogu dovesti do smanjenja samopovrede, samoubojstva i primanja u bolnicu te do ukupnog poboljšanja simptoma povezanih s poremećajem. Dostupnost ovih terapija nudi i druge mogućnosti osim prijema u bolnicu. Uloga farmakoterapije ostaje ograničena na smanjenje simptoma, premda neki lijekovi pokazuju obećanje da će zahtijevati dodatna istraživanja za potvrdu. Medicinske sestre za mentalno zdravlje često skrbe za korisnike usluga s dijagnozom graničnog poremećaja ličnosti, kako u bolnicama, tako i u zajednici. Budući da je samoubilačko ponašanje često kod osoba oboljelih od graničnog poremećaja ličnosti, medicinske sestre moraju pratiti vlastite reakcije kako bi osigurale terapijski odnos medicinska sestra i pacijent, te ne trebaju prelaziti profesionalnu granicu između sebe i pacijenta.