Ubojstvo je u užem smislu riječi čovjekov čin kojeg karakterizira oduzimanje tuđeg života. Osoba koja kod počinjenja ubojstva nije bila pod utjecajem neke psihičke bolesti smatra se ubrojivom. Ubojstvo može nastati i pod utjecajem duševnih smetnji, koje se utvrđuju medicinskim vještačenjem, te se tako može utvrditi nečija neubrojivost. Prema neubrojivim osobama postupa se kao i prema drugim psihijatrijskim bolesnicima, uz činjenicu da im je mjera liječenja izrečena sudskom odlukom. U radu je prikazan medicinsko forenzični tretman počinitelja ubojstva. Korištene su deskriptivne i analitičke metode. Objašnjeno je što je ubrojivost i neubrojivost prema Kaznenom zakonu RH, kako je izgledao tretman počinitelja ubojstva u povijesti u svijetu i u Hrvatskoj te kako izgleda danas. Također je ukratko obrađen Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i psihijatrijske dijagnoze koje su prisutne kod neubrojivih počinitelja ubojstva. Rad sadrži i opis psihofarmaka, grupne psihoterapije i radno-okupacijske terapije koja se danas provodi na odjelima forenzične psihijatrije. Uloga medicinskih sestara/tehničara na odjelima forenzičke psihijatrije neizostavna je. Moraju dobro poznavati komunikacijske metode deeskalacije pomoću kojih se može poboljšati pacijentovo stanje i smanjiti moguće ozbiljne posljedice izazvane psihotičnim stanjem.