Bolesti ovisnosti u 21. stoljeću vrijeme predstavljaju veliki ekonomski, socijalni i zdravstveni problem. Majke ovisnice u trudnoći ne obavljaju redovite kontrole kod ginekologa, često žive u vrlo lošim epidemiološkim, higijenskim i socioekonomskim uvjetima, a takve trudnoće se smatraju rizičnima. Pored ovisnosti o ilegalnim psihoaktivnim supstancama, nerijetko je prisutna ovisnost o alkoholu, duhanskim proizvodima, sedativima i barbituratima. Konzumiranje sredstava koje mogu uzrokovati ovisnost je izuzetno opasno, kako za buduće majke, tako i za njihovu djecu, te može stvoriti dugotrajne posljedice za rast i razvoj djeteta. Novorođenčad majki ovisnica su pasivni ovisnici. Drugim riječima, stječu ovisnost tijekom trudnoće, a dotok psihoaktivne tvari prestaje presijecanjem pupčane vrpce. Različiti simptomi ustezanja se registriraju i kod nerođenog djeteta; primjerice u situaciji kada majka osjeća potrebu za drogom, zamjećuje se i pojačana aktivnost kod fetusa. Najčešći simptomi koji se pojavljuju kod novorođenčadi čije su majke ovisnice o psihoaktivnim tvarima su iritabilnost, tremor, koji može biti grubi i fini, a mogu se javiti neutješan plač, nemir, hiperakuzija, nesanica, plač visokih frekvencija, otežano hranjenje, neadekvatno sisanje, refleks sisanja i Moorov refleks, proljev, povraćanje i mnogi drugi. Medicinske sestre imaju vrlo bitnu ulogu u pružanju skrbi novorođenčadi majki ovisnica, prvotno zbog neposrednog kontakta s novorođenčadi pasivnih ovisnika i kao zdravstvene djelatnice prve prepoznaju simptome apstinencijskog sindroma. Terapijski proces liječenja novorođenčadi s neonatalnim apstinencijskim sindromom je specifičan i kompliciran, pa tako zahtjeva stručnost, profesionalnost, kompetenciju, znanja i vještine medicinskih sestara u radu s novorođenčadi, majkama ovisnicama i ostalim članovima njihovih obitelji.