Ozljede glave i kralježnice predstavljaju jednu od najopasnijih ozljeda te su vodeći uzrok smrtnosti kod politrauma. Pristup pacijentu s ozljedom glave i kralježnice u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj pomoći je individualan te ovisi o brojnim faktorima. Ograničavanje pokretljivosti kralježnice podrazumijeva poznavanje tehnike i opreme čijom se primjenom kretnje kralježnice svode na minimum. Niti jedno sredstvo imobilizacije nije prihvatljivo za sve ozljede. Treba pomno proučiti mehanizam nastanka ozljede, procijeniti stanje pacijenta, njegove vitalne parametre te procijeniti težinu ozljede koju pacijent ima kako bi se mogao izabrati najbolji način imobilizacije u svrhu pružanja što bolje skrbi. Kod postojanja bilo koje veće ozljede glave i lica, posebice uz poremećaj stanja svijesti smatra se da uz ozljedu glave postoji i ozljeda vratne kralježnice, sve dok se ne dokaže suprotno. Stoga je potrebno ograničiti pokretljivost vratne kralježnice. Kod ozljeda kralježnice OPK treba koristiti za pacijente s jasnom kliničkom slikom ozljede kralježnice, ali i kod onih kod kojih prema mehanizmu nastanka postoji sumnja na ozljedu, ali ih se ne može adekvatno procijeniti jer postoji poremećaj svijesti. Kompletno ograničavanje pokretljivosti potrebno je izvesti kod politraumatiziranih pacijenata. Također i kod onih pacijenata čije su ozljede nastale oslobađanjem velike energije kao što su sudari pri velikoj brzini ili padovi s visine. Za brzu reakciju i uspješno zbrinjavanje pacijenta važan je timski rad , a presudnu važnost u uspješnoj imobilizaciji ima uvježbanost tima