Procjene su kako u ovom trenutku u Hrvatskoj od poremećaja hranjenja boluje oko 35 000 - 45 000 osoba, a dok sve veći broj mlađih žena i mlađih muškaraca ima određeni oblik poteškoća u prihvaćanju izgleda svog tijela, odnosu s unosom hrane i općenito sa samopoštovanjem . Sam pojam anoreksija definira se kao teži gubitak apetita, dok naziv nervosa upućuje da je razlog gubitka apetita emocionalne naravi. Prema tom navodu može se zaključiti kako taj naziv nije potpuno precizan, jer mnogi oboljeli na samom početku bolesti ne pate od gubitka apetita, većje kod njih prisutan straha od debljanja. Poremećaji hranjenja spadaju u kronične psihijatrijske bolesti sa značajnim medicinskim komplikacijama, psihološkim stresom i psihijatrijskim komorbiditetom. Razlikuju se dva tipa anoreksije nervoze. Restriktivni tip karakteriziran je izgladnjivanjem i ekstremnim vježbanjem, u kojem nije uključeno ponašanje prejedanja ili pražnjenja. Drugi tip je prežderavajući ili purgativni kod kojeg osoba nakon izgladnjivanja pojede nešto veće količine hrane i zbog prisutnog straha od debljanja izaziva namjerno povraćanje i čišćenje. Čišćenje se odnosi na izbacivanje tek pojedene hrane samoizazvanim povraćanjem, zloupotrebom diuretika, laksativ i sredstava za klistiranje. Pacijenti s poremećajima prehrane često sebe vide pretilima ili im se ne sviđa njihov oblik tijela. Poremećaje hranjenja u početku je teško prepoznati. Čini se da je osoba samo na malo drastičnijoj dijeti ili samo voli puno jesti. Gubitak težine s anoreksijom nervosa može proći nezapaženo neko vrijeme, osobito kada pacijenti nose vrećastu odjeću ili se oblače u više slojeva. Pacijenti s anoreksijom nervosa obično ograničavaju svoju prehranu na povrće, voće i prehrambene proizvode s manjom kalorijskom vrijednosti, a često i preskoče obroke. Razvijaju rituale obroka, kao što su rezanje hrane na sitne komadiće, tapkanje tekućine ubrusima ili izdvajanje hrane. Planiranje zdravstvene njege za pacijente s poremećajima hranjenja - anoreksije nervoze bazira se na nekoliko zadaća, a to su najčešće: uspostavljanju adekvatnog unosa hrane i hranjivih tvari, ispravljanje neravnoteže tekućine i elektrolita te potrebna pomoć pacijentu da razvije realnu sliku svoga tijela i poboljša svoje samopoštovanje. Tako se dolazi do najčešćih sestrinskih dijagnoza : pothranjenost, neprihvačanje bolesti, visok rizik za dehidraciju, tjeskoba i visok rizik za smanjeno podnošenje napora. 26 Liječenje anoreksije općenito se obavlja timskim pristupom, koji uključuje liječnike, psihologe, psihijatre, dijetetičare i medicinske sestre, a sve s iskustvom rada s oboljelima od poremećaja hranjenja. Liječenje anoreksije nervoze je težak i dugotrajni proces zbog mogućih somatskih komplikacija i psihološke prirode nastanka.