Ekspanzija zloporabe duhana, alkohola i droga u današnje vrijeme je postala nerješiv sociopatološki problem, bilo da se radi o potražnji ili ponudi i to kako u svijetu, tako i kod nas. Represivno i preventivno djelovanje mora uključivati multidisciplinarni pristup, odnosno pristup svih čimbenika društvenih zajednica. Samo tako se može očekivati nekakva učinkovitost koja se odnosi na zloporabu alkohola, duhana i droge te rasta ovisnosti u okvire prihvatljivog rizika. Obitelj je ključni čimbenik u odrastanju i općenito u socijalizaciji mladog čovjeka. Primarna zadaća roditelja, ali i ostalih članova obitelji je stvaranje štita oko djeteta. Ne u smislu da mu samo treba zabraniti stvari. Nego ga upoznati sa štetnostima koje duhan, alkohol i droga nose. Nijedna od ovih stvari nije bezazlena i da postoji mogućnost o ovisnosti. Nakon obitelji mladi ljudi tijekom školovanja čuju i (nadam se) nauče nešto detaljnije o štetnostima. Provedenim istraživanjem u kojem je sudjelovalo 253 ispitanika (učenika Srednje škole Izidora Kršnjavog u Našicama), na pitanja o štetnosti duhana, alkohola i droga općenito mladi su odgovarali točno. Zašto još uvijek bježe od stvarnosti i tonu u ovisnost teško je sa sigurnošću reći. Jedno je sigurno, posljednjih je godina sve prisutnija moralna kriza društva u Hrvatskoj. Došlo je do poremećenog sustava vrijednosti, do odbacivanja tradicionalnih kvaliteta kao što su institucije braka i obitelji, tu su još i gospodarska kriza (situacija) koje u cjelini dodatno utječu na povećanje ponude štetnih sredstava, ali i na potražnju za istim sredstvima sve u težnji za poboljšanjem osobne situacije sve većeg broja frustriranih, neupućenih, bolesnih, nezadovoljnih, većinom mladih ljudi.