Plućna hipertenzija je kronična bolest plućne cirkulacije karakterizirana povišenim tlakom u krvnim žilama plućnog krvotoka. Etiologija plućne hipertenzije je različita. Nekad rijetka bolest danas u SAD-u bilježi eskalaciju neovisno o rasi, spolu i dobi. U Republici Hrvatskoj na klinici Jordanovac KBC-a Zagreb prije dvanaest godina formirao se Registar bolesnika s plućnom hipertenzijom. Prema zadnjim podacima iz Registra u RH ima više od 230 oboljelih. Prema klasifikaciji Dana Point iz 2008.godine plućna hipertenzija se dijeli u pet skupina (WHO 1-5). WHO 1 plućna arterijska hipertenzija (PAH), WHO 2 plućna hipertenzija kao posljedica bolesti lijevog srca, WHO 3 plućna hipertenzija kao posljedica hipoksije i bolesti pluća, WHO 4 plućna hipertenzija kao posljedica kroničnog tromboembolizma, te WHO 5 plućna hipertenzija sa nejasnim, multifaktorijalnim mehanizmima. Plućna hipertenzija karakterizirana je nespecifičnim simptomima stoga je često ne prepoznata. Mnogi od nespecifičnih subjektivnih i objektivnih simptoma plućne hipertenzije nalikuju onima od zatajenja srca. Zlatni standard za postavljanje dijagnoze plućne hipertenzije uz anamnestičke podatke, nalaze plućnih funkcija, UZV-a srca je kateterizacija desnog srca. Po postavljanju dijagnoze nužno je započeti što ranije liječenje i rehabilitaciju. Bolest je progresivna i do uvođenja specifičnog liječenja prognoza bolesnika je bila loša. Kod bolesnika s funkcijskim razredom 4 preživljenje je bilo svega 6 mjeseci. Danas su dostupni različiti modaliteti liječenja. Farmakološko i ne farmakološko liječenje. Farmakološko liječenje je u službi kontrole bolesti i sprječavanja progresije što je duže moguće. Od ne farmakoloških metoda primjenjuje se oksigenoterapija, plućna rehabilitacija i transplantacija. Prognostički faktori koji utječu na preživljenje u bolesnika s plućnom hipertenzijom su etiologija bolesti, funkcijski status bolesnika, hemodinamski i ehokardiografski parametri. Zdravstvena skrb bolesnika s plućnom hipertenzijom je kompleksna i zahtjeva multidisciplinarni pristup zdravstvenih i ne zdravstvenih profesionalaca. Medicinske sestre su ključni dio tima, sudjeluju u svim fazama skrbi: od postavljanja dijagnoze, liječenja, edukacije, rehabilitacije i palijativne skrbi.