Sindrom karpalnog kanala je najčešća kompresivna neuropatija na ljudskom tijelu koja se očituje ispadima u inervacijskom području središnjeg živca, s učestalošću između 50-150 oboljelih na 100.000 stanovnika. Primarni uzrok sindroma karpalnog kanala je povišeni intratunelarni tlak s posljedičnom kompresijom središnjeg živca u karpalnom kanalu. Simptomi sindroma karpalnog kanala ovise o trajanju i jačini kompresije središnjeg živca. Smetnje senzibilnosti obično su prvi i najstalniji simptomi i pojavljuju se u 80% bolesnika. Najčešći simptomi su bol i parestezije u obliku trnaca, pečenja i mravinjanja koje se mogu širiti iz ručnog zgloba u dlan i prste ili isijavati u lakat i rame. Parestezije su često provocirane položajem ručnog zgloba u maksimalnoj palmarnoj ili dorzalnoj fleksiji. Za uspješno i efikasno liječenje od velike je važnosti njegovo rano prepoznavanje, budući da kasnije intervencije dovode do znatno lošijih ishoda. Stoga je bitno pravodobno provesti fizioterapijsku procjenu. Fizioterapijska intervencija kod osoba sa sindromom karpalnog kanala nije točno definirana. Fizioterapijske procedure koje se provode sastoje se od primjene udlaga, primjene terapijskog ultrazvuka, lasera, manualnih tehnika i terapijskih vježbi.