Sažetak | Psorijatični artritis je sistemska, upalna bolest kojoj je prevalencija 0,01-0,25%. Najčešće se pojavljuje između 30. i 50. godine s podjednakom distribucijom po spolovima. Bolest uglavnom započinje psorijazom nakon čega najčešće slijede upalne promjene na zglobovima koje se manifestiraju kroz bol i jutarnju ukočenost. Upalni procesi najprije mogu zahvaćati samo jedan zglob, ali nerijetko zbog progresivnosti bolesti počinje zahvaćati i više njih. Također, za psorijatični artritis karakteristični su i drugi simptomi vezani uz mišićno-koštani sustav. Tako se glavnim obilježjem bolesti smatra entezitis, nadalje mogu biti prisutni i tendonitis, spondilitis i sakroileitis, daktilitis i drugi. Osim pojava vezanih uz lokomotorni sustav, pojavljuju se i izvanzglobni simptomi kao primjerice konjuktivitis i uveitis, uretritis te simptomi vezani uz probavni sustav. Svi simptomi uvelike utječu na bolesnikovu sposobnost funkcioniranja u svakodnevnom životu, obavljanje obaveza i slično. Izloženost kože sa psorijatičnim promjenama koja je najveći i najvidljiviji ljudski organ svim ljudima koje bolesnika okružuju doprinosi i psihološkim i socijalnim problemima pojedinca. Stoga je bitno što prije procijeniti bolesnika te napraviti individualni plan terapije kako bi se održalo ili poboljšalo fizičko stanje, smanjila funkcionalna nesposobnost bolesnika te unaprijedila kvaliteta života. Ovi ciljevi postižu se odgovarajućim terapijskim vježbama za održavanje opsega pokreta zglobova, povećanje mišićne snage i izdržljivosti, vježbama istezanja čime se sprječava pojavljivanje deformacija te poboljšava opće stanje bolesnika. Preporučeno je i korištenje fizikalnih čimbenika koji utječu na smanjenje bolova, upalnih stanja i resorpcije edema. Potiče se obavljanje terapija u povoljnijim, toplim klimama pri čemu je naglasak na kombinaciji talasoterapije, hidroterapije te elektroterapije. |