Kronične upalne bolesti crijeva (IBD) čine Crohnova bolest, ulcerozni kolitis te neklasificirana upalna bolest crijeva. Radi se o kroničnim upalnim bolestima crijeva nepoznate etiologije koje se mogu se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, najčešće između 16. i 40. godine života. Ulcerozni kolitis je kronična upala sluznice rektuma i kolona s kliničkim tijekom obilježenim razdobljima remisije i relapsa bolesti. Bolest karakteriziraju krvavosluzave, proljevaste stolice, bol u trbuhu, povišena tjelesna temperatura i gubitak na tjelesnoj težini. Chronova bolest je kronična upalna bolest crijeva nepoznate etiologije koja može zahvatiti bilo koji dio probavne cijevi od usne šupljine do anusa dok neklasificiranu upalnu definiramo kod onih bolesnika kod kojih se na i nakon dijagnostičke obrade i analize ne može razlučiti o kojem se obliku upalne bolesti crijeva radi. Nakon postavljene dijagnoze, definiranja fenotipa, ocjene aktivnosti i proširenosti bolesti započinje se liječenje. Klasičnu terapiju IBD-a čine aminosalicilati, kortikosteroidi te lijekovi koji imaju imunomodulatorski učinak. Primjena bioloških lijekova otvorili su nove horizonte u upravljanju upalnim bolestima crijeva promicajući kliničku endoskopsku biomarkersku remisiju bez upotrebe kortikosteroida. Istraživanje je provedeno u Zavodu za gastroenterologiju, hepatologiju i kliničku prehranu Klinike za unutarnje bolesti Kliničke bolnice Dubrava (u daljem tekstu Zavod) u razdoblju od 2007. do 2017. godine, a podaci su prikupljeni uvidom u dostupnu medicinsku dokumentaciju iz ambulante za upalne bolesti crijeva i dnevne bolnice Zavoda. Cilj ovog rada bio je prikazati epidemiološke osobine bolesnika koji se liječe biološkom terapijom, izračunati prosječno vrijeme od postavljanja dijagnoze do početka primjene biološke terapije, te otkriti uzrok privremenog ili trajnog prekida biološke terapije kao i njihovu učestalost.