U istraživanju je obrađena medicinska dokumentacija 141 osobe koje su korisnici ustanova koje brinu o osobama s posebnim potrebama. Cilj istraživanja bio je utvrditi pojavnost epilepsije kod osoba s mentalnom retardacijom. Provedeno retrospektivno istraživanje ustrojeno je prema načelu presječnog (cross-sectional) istraživanja, tj. kao tipična metoda istraživanja presjeka ili prevalencije. Kako je u istraživanje bilo uključeno 141 osoba, kod njih 98, odnosno 69,5% ima dijagnozu mentalne retardacije, od čega je 51% muška, a 49% ženska populacija. S obzirom da je cilj utvrđivanje prevalencije epilepsije kod osoba sa mentalnom retradacijom, prikupljeni podaci koji govore o pojavi epilepsije kao pratećoj djagnozi uz mentalnu retardaciju. Od ukupno 98 bolesnika sa mentalnom retardacijom njih 41 (41,8%) imalo je pridruženu dijagnozu epilepsije od čega 21 (21,4%) muškarac i 20 (20,4%) žena. Temeljem ovog istraživanja moguće je izvesti sljedeće zaključke: pojavnost epilepsije kod osoba sa mentalnom retardacijom je 42%, dob početka epilepsije je najčešće 3. godina života, kod većine ispitanika epilepsija je dobro kontrolirana antiepileptičkim lijekovima. Elektroencefalografija je najčešće primjenjiva diagnostička metoda u praćenju i obradi ispitanika.