Štakori su životinje koje pripadaju skupini mišolikih glodavaca, a od davnina su poznati kao štetočine i prijenosnici zaraznih bolesti. U odnosu na čovjeka predstavljaju starosjedioce na zemlji. Životinje su iznimno razvijenih osjetila, vrlo snalažljive, no svojom pojavom izazivaju strah, gađenje i odbojnost, uništavaju usjeve i hranu te uzrokuju materijalne štete. Stalni su pratitelji čovjeka i prilagođeni su na različite životne uvjete. Danas sve veći problem postaje njihova brojnost i sve teže održavanje na biološkom minimumu s obzirom na njihov visoki potencijal razmnožavanja. U našoj urbanoj sredini najčešće vrste su crni i smeđi štakor, stoga se ove vrste najčešće suzbijaju deratizacijom. U radu se opisuju biologija i ponašanje crnog i smeđeg štakora: morfologija, životni prostor i navike, prehrambene navike, hijerarhijski ustroj, razmnožavanje i plodnost, osjetila i kretanje u prostoru. Opisane su metode deratizacije i njihovi postupci provođenja te preporuke za smanjenje broja glodavaca. Navodi se i javnozdravstveni značaj štakora. Cilj je utvrditi ima li tragova koji ukazuju na prisustvo glodavaca u odabranim stambenim objektima i njihovom okolišu. Cilj praktičnog dijela rada je utvrditi infestaciju glodavcima pregledom stambenog objekta i njihove okolice. Infestacija se utvrđuje na temelju tragova prisustva kao što su aktivne rupe, izlizani putovi, izmet, tragovi glodanja, prouzročene štete, zvukovi te prisustvo živih ili mrtvih primjeraka.