„Djetinjstvo je roditelj čovjekove osobnosti“. Od najranijeg djetinjstva naša okolina nas oblikuje. Na svom putu ka odrasloj dobi prolazimo kroz nekoliko faza odrastanja. Adolescencija je svakako jedna od najupečatljivijih. To je prekretnica u kojoj iz faze djeteta postajemo zrele osobe što znači da u tom razdoblju moramo izgraditi vlastitu ličnost, naći svoje moralne vrijednosti, svoju ulogu u društvu, razviti osobne stavove i pripremiti se na samostalnost. Odrastanje u zdravoj okolini je početak stvaranja zdrave ličnosti. Obitelj kao najmanja društvena zajednica ima zaštitnu i edukativnu ulogu u razvoju zdravog pojedinca. Narušeni obiteljski odnosi i utjecaj okoline često su okidač za početak autodestruktivnih ponašanja kod adolescenata. Među njima su rizična ponašanja poput konzumiranja različitih sredstava ovisnosti, razvoj poremećaja prehrane i samoozljeđivanje. Samoozljeđivanje je čin dobrovoljnog nanošenja ozljeda samome sebi. Može biti vezano na neku primarnu psihijatrijsku dijagnozu no u mnogo slučajeva to nije. Ima tendenciju stvaranja ovisnosti te se mladom čovjeku vrlo teško s time boriti, pa mu u tome svakako treba pomoć okoline i stručnjaka. U psihijatrijskim ustanovama za djecu i mladež samoozljeđivanje je česta pojava i kao takav čin je zahtijevan za zbrinjavanje. Samoozljeđivanje predstavlja izazov u zbrinjavanju pacijenta u psihičkom pogledu te jednako tako i fizičkom. Stoga sam kroz ovaj pregledni rad odlučila obraditi temu „samoozljeđivanje adolescenata“ u kojem ću opisati teme kao što su adolescencija, obiteljski odnosi, samoozljeđivanje, dijagnostika i liječenje, zbrinjavanje adolescenata, te sestrinska skrb za adolescente koji se samoozljeđuju. U tretiranju samoozljeđivanja važna je suradnja cijelog medicinskog tima koji uključuje liječnike, psihologe, medicinske sestre ali i nemedicinsko osoblje poput školskih pedagoga. Uloga medicinske sestre u zbrinjavanju pacijenata koji se samoozljeđuju je sveobuhvatna. Ona obuhvaća samo prepoznavanje samooozljeđivanja, praćenje pacijenta, pa i sudjelovanje u dijagnostičko terapeutskim postupcima. Sestrinski pristup je holistički i nadasve empatičan.