Med smatraju vjerojatno najsavršenijom prirodnom namirnicom. Od davnina se koristio i kao hrana i kao lijek. U njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam i odlična je namirnica za čišćenje organizma od štetnih tvari. Med je prvo sladilo koje je čovjek koristio i ne može se proizvesti industrijskim putem. U med se ne smiju stavljati nikakvi sastojci niti se tvari koje su prirodno prisutne u njemu ne smiju ukloniti. Zbog visokih cijena meda i ograničenih zaliha počeo se patvoriti raznim stranim sastojcima koja imaju slična svojstva kao i tvari koje su prirodno prisutne u medu. Postoji izravno i neizravno patvorenje. Izravno je bez pčela, a neizravno pomoću pčela. Patvorenje meda je počelo predstavljati problem proizvođačima i potrošačima meda i zato su razvijene brojne metode analize koje pomažu u utvrđivanju kvalitete i autentičnosti meda. Autentičnost meda dijelimo na autentičnost u pogledu proizvodnje meda i autentičnost u pogledu deklariranja meda. Autentičnost proizvodnje meda usmjerena je najprije na primarnu proizvodnju i proizvodne aspekte generalnog stanja okusa meda prije nego na kemijsku i biološku autentičnost samog proizvoda, a autentičnost meda u pogledu na deklariranje odnosi se primarno na prevare na tržištu i na metode koje se koriste za prepoznavanje patvorenja. U ovom radu su opisana kemijska i fizikalna svojstva meda, autentičnost meda, kako i zašto se med patvori te su opisane metode određivanja botaničkog i geografskog podrijetla (melisopalinologija, fizikalno-kemijska i senzorska analiza) i suvremene metode analize za određivanje autentičnosti meda: analiza omjera stabilnih ugljika (SCIRA), tekućinska kromatografija vezana s masenom spektrometrijom za određivanje stabilnih izotopa (LC-IRMS), u kombinaciji s modernim statističkim metodama: analiza varijance (ANOVA), Kruskal-Wallis test, analiza glavnih komponenata (PCA) i linearna diskriminacijska analiza (LDA). Izabrani su primjeri autentičnosti meda u nekim državama i opisane metode koje su se provodile.