Proteini akutne faze pripadaju specifičnim proteinima u organizmu čija je uloga u kompleksnom procesu obrane tijekom inflamacije od velike važnosti. Tijekom upalnih procesa u organizmu koncentracije ovih reaktanata rastu ili padaju pa se razlikuju pozitivni i negativni proteini akutne faze. Skupinu pozitivnih proteina čine: C-reaktivni protein (CRP), serumski amiloid A (SAA), prokalcitonin (PCT), alfa-1-antitripsin, ceruloplazmin, haptoglobin, feritin, alfa-1-kiseli glikoprotein, fibrinogen, te C3 i C4 komponente komplementa. Njihove koncentracije u akutnoj fazi rastu minimalno 2 do 3 puta. Skupini negativnih proteina pripadaju: albumin, transferin, prealbumin, transtiretin, retinol-vezujući protein, transkortin i antitrombin. Sve navedene proteine tijekom reakcije akutne faze sintetizira jetra. Poticaj jetrenih stanica za sintezu ovih reaktanata imaju proupalni citokini, interleukin-1, interleukin-6, kao i faktor tumorske nekroze α. Ove citokine pak produciraju makrofagi, leukociti, plazma stanice, endotelne stanice, stanice epitela, adipozne stanice, fibroblasti i tumorske stanice. Najznačajniji poticaj ima interleukin-6, a glavna ciljna stanica za interleukin-6 je hepatocit. Njegov stimulacijski učinak na jetru traje sve dok se upotpunosti ne ukloni štetan uzročnik nastale upalne reakcije. Kao uzročnici upale mogu se izdvojiti bakterije, virusi, zračenja, otrovi, kemikalije, fizička oštećenja i dr. Zbog svoje svestranosti, proteini akutne faze široko su primjenjivani parametri upalnih stanja u organizmu. Uloge ovih proteina još nisu upotpunosti razjašnjene, ali mnogi od njih djeluju u imunološkim reakcijama, koagulacijskim procesima, kao i u samoj regeneraciji oštećenog tkiva. Preporučene metode za kvantitativno određivanje pozitivnih i negativnih proteina su neobilježene imunokemijske metode u otopini, imunoturbidimetrija i imunonefelometrija.