Palijativna medicina predstavlja jednu od novijih subspecijalističkih grana moderne medicine. Glavno središte interesa palijativne medicine skrb je za terminalno oboljele bolesnike, odnosno bolesnike u završnom stadiju bolesti, gdje klasična, kurativna medicina svojim dijagnostičko-terapijskim kao i znanstveno–tehnološkim pristupom više ne može vratiti bolesnika u stanje zdravlja, odnosno odsustva bolesti. Palijativna skrb je skrb kojom se poboljšava kvaliteta života bolesnika suočenih sa neizlječivom bolešću, kao i njihove obitelji kroz prevenciju i olakšavanje patnje putem ranog otkrivanja i nepogrešive procjene u liječenju boli i drugih simptoma bolesti. Produženjem životnog vijeka i sve većim udjelom starog stanovništva, sve je veća potreba za palijativnom medicinom i pružanjem palijativne skrbi. Palijativni bolesnik nije samo onaj koji boluje od onkološke bolesti ili je star, obuhvaća sva stanja i bolesti kod kojih ne postoji izlječenje, u svim dobnim skupinama. Najjednostavnije rečeno; palijativa počinje onda kada kurativa završava. Medicinska sestra koja provodi zdravstvenu njegu u kući suočena je sa velikim profesionalnim, emocionalnim i psihičkim izazovima. Provodi postupke koje je odredio izabrani liječnik obiteljske medicine, ali paralelno s time mora prepoznavati sve promjene i potrebe i na vrijeme obavijestiti patronažnu sestru i liječnika obiteljske medicine. Pruža podršku pacijentu i obitelji, odgovara na brojna pitanja ili sluša, zato je potrebno je da ima razvijenu empatiju i komunikacijske vještine. Nakon otpusta iz bolnice, obitelj i bolesnik nailaze na probleme koji se odnose na opremu, pomagala, lijekove, organiziranje pružanja zdravstvene njege u kući. Sve informacije bi trebale biti dostupne na jednom mjestu, što u današnje vrijeme još uvijek nije moguće.