Psihotični poremećaj često se prvi puta javlja u mladoj dobi, remeti zdravlje i funkcioniranje te narušava kvalitetu života oboljelih. Rano otkrivanje novooboljelih, promptni pristup adekvatnom, za mlade ljude prihvatljivom liječenju, otvara perspektivu pozitivnih pomaka na planu redukcije simptoma i pozitivnom terapijskom ishodu. Posebni naglasak stavlja se na period neliječene psihoze (PNP) tj. vrijeme između izbijanja prvih psihotičnih simptoma i početka liječenja. Istraživanja pokazuju da što je kraći PNP to su simptomi manje izraženi i bolji je oporavak. Na uzorku od 50 pacijenata s prvom epizodom psihotičnog poremećaja ispitana je povezanost između trajanja perioda neliječene psihoze, suradljivosti pacijenata tijekom bolničkog liječenja i učinkovitosti tretmana. Za potrebe ovog istraživanja uključivanje pacijenata u program prikazano je kao suradljivost pacijenata u pet dijelova terapijskog programa - radnoj terapiji, grupnoj psihoterapiji, KBT radionici, antistigma radionici i psihoedukacijskoj radionici, a učinkovitost tretmana mjerena je Upitnikom kvalitete života Svjetske zdravstvene organizacije WHOQOL-BREFF te Upitnikom stavova prema lijekovima DAI-10 (Drug Attitude Inventory) u dvije vremenske točke. Utvrđeno je da je suradljivost bila statistički značajno veća prilikom otpusta nego prilikom prijema kod svih pet dijelova terapijskog programa te da je trajanje perioda neliječene psihoze bilo statistički značajno povezano sa suradljivošću za četiri od pet ispitanih terapijskih dijelova i prilikom prijema i prilikom otpusta. Između trajanja perioda neliječene psihoze i razlike sudjelovanja na prijemu i otpustu nije pronađena statistički značajna povezanost niti za jedan od pet terapijskih dijelova. Za Upitnik kvalitete života i Upitnik stavova prema lijekovima nije pronađena značajna razlika na početku i na kraju liječenja.