Sažetak | Demencija je klinički sindrom karakteriziran propadanjem stečenih mentalnih funkcija tj. gubitak mentalnih sposobnosti kao što su razmišljanje, pamćenje, logičko razmišljanje i zaključivanje. Posljedica demencija je smanjenje i nemogućnost obavljanja osnovnih ljudskih aktivnosti. Važno je razlikovati demencije od staračke zaboravnosti jer se ponekad očituju sličnim znakovima, ali im se tijek razlikuje. Kod staračkih zaboravnosti osobe mogu zapamtiti nove informacije, dok kod demencija to nije moguće. Bolesnici oboljeli od demencija imaju slabo ili nikakvo sjećanje na događanja koja su se dogodila nedavno, dok se jako dobro sjećaju događanja iz djetinjstva, mladosti ili sjećanje iz daleke prošlosti. Najčešći oblici demencija su: demencija Alzheimerovog tipa i Vaskularna demencija.
Uloga medicinskih sestra u njezi bolesnika oboljelih od demencija je velika, zahtjevna i iscrpljujuća, a ona obuhavaća sestrinske dijagnoze, sestrinske intervencije kao i načela kojih se medicinska sestra mora pridržavati prilikom njege bolesnika oboljelih od demencije. Važno je napomenuti kod planiranja intervencija kako se mora voditi računa o tome da je demencija degerativna bolest mozga i kao takva ima ireverzibilni tijek, stoga se intervencije moraju mijenjati s progresijom bolesti i pogoršanjem stanja pacijenta. Također obuhvaća rad s obitelji i njegovateljima u cilju pružanja praktičnih savjeta za njegu oboljelog, informacije o bolesti i savjete za poboljšanje kvalitete života osobe oboljele od demencije.
U skrbi za oboljelog važnu ulogu ima njegova obitelj, kod spoznaje da oboljeli boluje od demencije, obiteljski odnosi često su puta narušeni, a ponekad i zajednica negativno reagira na saznanje o bolesti. Zdrastveni radnici moraju imati dovoljno strpljenja prema obitelji oboljelog, te moraju biti svjesni da obitelj oboljelog prolazi kroz teško razdoblje, pa je važno da imaju više razumjevanja prema njima. |