Smatra se da je u suvremenom svijetu stres jedan od najvažnijih uzročnika psihofizičkih, radnih i organizacijskih problema zaposlenika. Moderni koncept radne sposobnosti naglašava potrebu prilagođavanja radnih uvjeta sposobnostima i mogućnostima radnika, pri čemu je potrebno razumjeti da se psihofizičke sposobnosti radnika mijenjanju tijekom vremena. Istraživanja pokazuju povezanost stresa na radu i radne sposobnosti zdravstvenih djelatnika. Cilj ovog rada je bio utvrditi najčešće izvore stresa kod fizioterapeuta, procijeniti stupanj radne sposobnosti te ispitati odnos između stresa, radne sposobnosti i sociodemografskih obilježja ispitanika. Istraživanje je provedeno na 63 fizioterapeuta zaposlenih u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Svi ispitanici su dobrovoljno pristali na istraživanje koje je provedeno anonimno. Prosječna dob ispitanika bila je 42.8  11.05 godina. Ispitana su 3 fizioterapeutska tehničara, 55 prvostupnika fizioterapije te 5 diplomiranih fizioterapeuta. Istraživanje je provedeno primjenom dva standardizirana upitnika: Upitnik o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika i Upitnik za određivanje indeksa radne sposobnosti (engl. WAI- Work Ability Index Questionnaire). Rezultati su pokazali da fizioterapeuti procjenjuju potencijalne izvore stresa nisko ili umjereno stresno (2,71±O,72). Istraživanjem linearnih korelacija između varijabli: razina stresa s dobi, ukupnim radnim stažem te radnim stažem na trenutnom radnom mjestu, nije nađena statistički značajna povezanosti. Prema Upitniku za određivanje indeksa radne sposobnosti prosječan ukupan indeks radne sposobnosti iznosio je 39.16 ± 6.9 bodova, tj. prosječna radna sposobnost ispitanika samoprocijenjena je vrlo dobrom. Također, dobivena je statistički značajna, obrnuto proporcionalna povezanost između radne sposobnosti te dobi, staža i stresa. Možemo zaključiti kako razina stresa kod fizioterapeuta u odnosu na sociodemografska obilježja nije statistički značajna. Na skali intenziteta stresa najjači prepoznati su oni u svezi s organizacijom rada i financijskim ograničenjima. Istraživanjem je dokazano da fizioterapeuti starije životne dobi s dužim radnim stažom i većom razinom stresa imaju manju radnu sposobnost tj. utvrđena je statistički značajna, obrnuto proporcionalna povezanost između radne sposobnosti te dobi, staža i stresa.