Juvenilni idiopatski artritis je najčešća reumatska bolest djece. To je kronična bolest koja uzrokuje kratkotrajnu ili dugotrajnu invalidnost. Juvenilni idiopatski artritis je karakteriziran upalom jednog ili više zglobova. Tjelesna aktivnost je važna karika u liječenju juvenilnog idiopatskog artritisa. Ima ulogu u razvoju skeletne mase kod djece. U prošlosti je bilo mnogo zabrinutosti zbog sigurnosti djece s juvenilnim idiopatskim artritisom tijekom tjelesne aktivnosti. Međutim, novija istraživanja dokazuju da djeca s juvenilnim idiopatskim artritisom mogu sigurno sudjelovati u tjelesnim aktivnostima bez posljedica na zdravlje. Djeca s juvenilnim idiopatskim artritisom dokazano pate od brojnih deficita kako mišićno koštanog tako i respiratornog sustava. Kao što su na primjer smanjenje mišićne snage i jakosti, smanje aerobnog kapaciteta, limitiranog opsega pokreta u zahvaćenim zglobovima. Program terapijskih vježbi važno je započeti što je ranije moguće, njegova važnost u liječenju djece oboljele od juvenilnog idiopatskog artritisa se ne osporava, iako još uvijek ne postoje jasne smjernice o najprikladnijem tretmanu, njegovom intenzitetu, trajanju te učestalosti. Istraživanja idu u prilog tome da djeca mogu sigurno i bez pogoršanja tijeka bolesti provoditi kako vježbe tako i mjerenja i testove. Provođenjem terapijskih vježbi bilo u dvorani ili u bazenu u minimalnom trajanju od osam tjedana, tri puta tjedno, postiže najbolje rezultate. Provođenje vježbi aerobnog tipa važno je u održavanju kardiorespiratorne izdržljivosti. Provođenje hidroterapije pokazalo je veći učinak kod problematike vezane uz opseg pokreta dok su pomno strukturirane vježbe sa otporom i opterećenjem u dvorani važne za postizanje mišićne snage te razvijanja optimalne gustoće kostiju. Djeca s višestrukim deficitima imati će veće koristi od individulanog programa dok se za djecu s manjim oštećenjima i onu stariju od 8 godina preporučuju grupne vježbe. Vježbanje u grupi također utječe na socijalizaciju i razvitak samopoštovanja, te uviđanje da postoje i druga djeca s istim problemom. Napredak u medikamentoznoj terapiji ponekad terapijske vježbe stavlja u drugi plan, što može za posljedicu imati nastanak ireverzibilnih promjena na mišićno koštanom sustavu, zato je važna kvalitetna edukacija djeteta i članova obitelji o svrsi provođenja terapijskih vježbi te o negativnim posljedicama ako se iste ne provode.