Hospitalizacija predškolskog djeteta je stresna situacija kako za dijete tako i za njihove roditelje (skrbnike). Kako bi kao zdravstveni radnici znali ublažiti i prilagoditi boravak djece i roditelja u zdravstvenim ustanovama potreban je široki spektar znanja i vještina. U radu su prikazana potrebna znanja iz područja zdravstvene njege, psihologije, pedijatrije, komunikacijskih vještina i drugih srodnih znanosti. Kroz poglavlje rast i razvoj djeteta dobivamo uvid u podjelu razvojne dobi i razvojnih karakteristika iste. Rast i razvoj djeteta pratimo kroz određene parametre njegovog fizičkog rasta te psihomotornog razvoja, isto tako i kroz emocionalni razvoj djeteta i kontrole obavljanja nužde. Poznavanjem fiziološkog rasta i razvoja djeteta imamo uvid u njihov nivo rasta i razvoja, te nam to olakšava procjenu i rad s djecom. Važan aspekt u djetetovom životu je igra. Dozvoljavanjem i poticanjem igre u bolničkim uvjetima omogućujemo da dijete održava rutinu koju ima i doma. Kroz igru možemo djetetu približiti terapijske i dijagnostičke postupke. Poticanjem djeteta na igru potiče se i njegov razvoj. Omogućimo li djetetu da boravi u sobi u kojoj su djeca njegove dobi potičemo socijalizaciju te s time olakšavamo hospitalizaciju. O tome kako dijete doživljava boravak u bolnici ovisi o brojnim čimbenicima. Također, valja naglasiti da je shvaćanje zdravlja, bolesti i boli uvjetovano razvojnom dobi i prijašnjim iskustvima. S toga u suradnji s roditeljem je potrebno je prikupiti potrebne informacije radi procijene. Ukoliko je moguće dijete se može voditi u dnevnu bolnicu što smanjuje vrijeme hospitaliziranja te se preveniraju negativne posljedice hospitaliziranja. Prilikom prijema djeteta u zdravstvenu ustanovu primjenjuje se individualni i holistički pristup. Reakcija djeteta na hospitalizaciju ovisi o više čimbenika. Naša zadaća kao zdravstveno osoblje je prihvatiti djetetovu reakciju i negodovanje te to u suradnji s roditeljima i članovima obitelji ublažiti. S obzirom da je hospitalizacija ponekad neizbježna, prevencija nastanka hospitalizma i sprječavanje negativnih posljedica hospitalizacije od iznimne je važnosti za očuvanje djetetova zdravlja. Provodi se kroz pripremu djece na dijagnostičko-terapijske postupke, provođenjem postupaka suzbijanja boli, uključivanjem i savjetovanjem roditelja i članova obitelji, prilagodbom bolnica i bolesničkih odjela djeci kroz planiranje dnevnih aktivnosti i kućnog reda te prilagodbom interijera i uvođenjem atraktivnih sadržaja za djecu sve dobi.