Najveći broj slučajeva Parkinsonove bolesti dijagnosticira seu razdoblju od 50 – 60 godina života, a manje od 10% slučajeva dijagnosticira se ispod 40. godine života.Parkinsonova bolest se prepoznaje kao zajednički uzrok dugotrajnog invaliditeta kod starijih osoba. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje kako je 1996. godine dijagnosticirano 3,5 milijuna slučajeva širom svijeta. Jasno je da broj oboljelih raste s obzirom na duži životni vijek populacije. Do 2025. godine jedna od četiri osobe će doseći 60 godina ili više. Najvjerojatnije 250 osoba od 100 000 će razviti bolest do te godine života (1). Kod osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti javljaju se brojne motoričke disfunkcije te kliničke manifestacije koje bitno utječu na aktivnosti svakodnevnog života te na sam život i kvalitetu oboljelih.U neurofizioterapijskom se konceptu terapeutska procjena provodi svakodnevno i sastavni je dio svakog tretmana bolesnika. Osim pregleda bolesnika, provode se i odgovarajući oblici objektivne procjene putem fizioterapeutskog pregleda bolesnika, upotrebom različitih vrsta standardiziranih testova, indeksa i postupaka mjerenja. Fizioterapijska intervencija bolesnika usmjerena je na poboljšanje kontrole držanja i pokretanja bolesnika, regulaciju i normalizaciju mišićnog tonusa radi što normalnijeg funkcioniranja bolesnika.Fizioterapija je važan čimbenik održavanja funkcionalnosti kod oboljelih.