Glukoza je najvažniji monosaharid i glavno metaboličko gorivo za ljude. Preteča je za sintezu svih drugih ugljikohidrata u tijelu. Većina ugljikohidrata iz hrane apsorbira se u krvotok kao glukoza, a drugi se šećeri prevode u glukozu u jetrima. Glavni metabolički put razgradnje glukoze naziva se glikoliza i događa se u citosolu svih stanica. Može se odvijati u aerobnim i anaerobnim uvjetima, ovisno o dostupnosti kisika i o lancu prijenosa elektrona. U anaerobnom procesu glikolize, po jednom molu glukoze stvaraju se dva mola ATP-a, a u aerobnim uvjetima po molu glukoze 36 mola ATP-a. U brzo rastućim tumorskim stanicama povećan je metabolizam glukoze, pri čemu nastaju velike količine piruvata koji se reducira do laktata i izlučuje iz stanica. Na ovaj način nastaje relativno kiseli okoliš oko tumora. Sam tumor uspijeva održati normalni pH unutar svojih stanica i uspješno preživljava. Taj devijantan metabolizam obilježje je stanice raka I naziva se Warburgov efekt. Za uspješno liječenje raka najvažnije je rano dijagnosticiranje bolesti. U tu svrhu vrlo korisnima su se pokazale nuklearnomedicinske metode poput pozitronske emisijske tomografije (PET) u kombinaciji sa kompjutoriziranom tomografijom (CT). Ovim Radom, prikazat ćemo upravo tu dijagnostičku metodu i ukazati na važnost pravilne pripreme pacijenta. Zahvaljujući Warburgovom efektu, tumorska tkiva na PET/CT aparatu možemo lako uočiti korištenjem F-18 fluordeoksiglukoze, radiofarmaka koji se nakuplja u stanicama tumora. Da bi radiofarmak uspješno ušao u stanice raka važno je da pacijent bude natašte da njegova ''vlastita'' glukoza ne bi konkurirala sa obilježenom fluordeoksiglukozom što bi spriječilo nakupljanje radiofarmaka u tumoru, te bi rezultat pretrage mogao biti lažno negativan. Zato je od iznimne važnosti odrediti razinu glukoze u krvi prije pretrage. Za određivanje razine glukoze u krvi postoji više različitih metoda, koje se mogu klasificirati kao: redukcijske, kemijske i enzimske.