Spinalna ozljeda nastaje uslijed oštećenja kralježične moždine što se manifestira kao djelomična ili potpuna oduzetost mišića ispod razine mjesta gdje je ozljeda nastala. Uzrok tome je prekid, bilo potpunog ili djelomičnog prijenosa živčanih impulsa iz središnjeg prema perifernom živčanom sustavu. Spazam karakterizira povećani tonus, bolne senzacije, promjena propriocepcije zahvaćene skupine mišića i postupno skraćenje njihovih tetiva kao i vezivnih struktura oko njih s posljedicom razvoja kontraktura. Krajnja posljedica spazma može biti značajno funkcionalno ograničenje odnosno smanjenje samostalnosti u aktivnostima svakodnevnog života. U ovom radu istraživali su se učinci fizioterapijske intervencije na smanjenje spastičnosti kod spinalne ozljede, kroz prikaz slučaja. Za procjenu spasticiteta koristila se Aschworth skala, dok se za procjenu ravnoteže i neovisnosti korislila Bergova skala balansa i SCIM III. Fizioterapijska intervencija uključivala je: vježbi očuvanja opsega pokreta i vježbi jačanja muskulature trupa, facilitacije aktivnosti trupa i zdjelice, normalizacije tonusa, edukacije transfera te unaprjeđenje ravnoteže. Trajanje terapijskog ciklusa bilo je trideset dana od ponedjeljka do petka po 45 minuta. Rezultati intervencije očitovali su se značajnim smanjenjem spasticiteta dok kod testova za ravnoteže i neovisnost nije bilo značajnijeg napretka.