| Sažetak | Cilj ovog rada je prikazati jednu od najčešćih ozljeda koljena, a to je ozljeda prednjeg križnog ligamenta. Najčešće se pojavljuje kod aktivnih sportaša, ali je moguća i kod rekreativnih sportaša i starije populacije zbog nestabilnosti koljena ili slabe muskulature. Ozljeda može nastati u kontaktu sa suigračem ili bez kontakta, prilikom doskoka, naglog zaustavljanja ili pri promjeni smjera kretanja. Pri određenim pokretima javlja se ruptura prednjeg križnog ligamenta, koja može biti potpuna ili djelomična. U ovom radu se naglasak stavlja na fizioterapijsku procjenu i intervenciju. U procjeni će biti opisani neki od specifičnih terapijskih testova pomoću kojih se može dijagnosticirati ruptura, dok će se u intervenciji naglasak staviti na operativno liječenje, odnosno preoperativnu i postoperativnu rehabilitaciju. Operativno liječenje nije nužno jer se ozljeda može liječiti i konzervativno, ali je bitno naglasiti kako operacija utječe na kasniju stabilnost koljena, te spriječava ozljede ostalih struktura koljena. Tijekom preoperativne rehabilitacije pacijent se priprema za operaciju, te se nastoje jačati mišići kako bi postoperativna rehabilitacije što kraće trajala, a da se pacijent može što prije vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima. Nakon operacije slijedi postoperativna rehabilitacija kada se nastoji što prije dobiti pun opseg pokreta u koljenu, postepeno se vraća jakost mišića, te stabilnost koljena. Na početku rehabilitacije se koriste pasivne vježbe kako bi se postepeno vratio opseg pokreta u koljenu, a s vremenom se kreće sa aktivnim vježbama za povrat snage mišića. Nakon nekog vremena počinu se izvoditi proprioceptivne vježbe, pa vježbe s otporom, a na kraju i pliometrijske vježbe. Postepeno se uvode i aerobne vježbe, kao što su sobni bicikl, šetnja i na kraju trčanje.
Također se pažnja treba obratiti na prevenciju ozljede prednjeg križnog ligamenta kojom se pojava ozljede može smanjiti i do 50%. |
