Ponašanje se smatra važnim aspektom razvoja svih dobnih skupina, pa tako i djece u školskoj dobi. Samo ponašanje djece je uvjetovano različitim utjecajima socijalne sredine, obiteljskih odnosa te utjecajem vršnjaka i medija. Najčešća rizična ponašanja djece školske dobi su nasilje koje je postalo kao zabava, konzumiranje alkohola i/ili opojnih sredstava, pušenje, agresija, izostanci iz škole ili napuštanje škole te rizična seksualna ponašanja. Najčešći oblik rizičnog ponašanja kod djece je agresija koja svoje čimbenike nastanka može potražiti u psihološkim i biološkim okvirima unutar kojih dijete funkcionira. Velik broj stručnjaka smatra da sve počinje kod kućnog odgoja djece pa su roditelji na taj način stavljeni u fokus kao najbitniji čimbenik zdravog i pozitivnog odgoja djece. Oni su često zaslužni za stvaranje zaštitnih čimbenika koji promoviraju zdrav mentalni razvoj, ali i rizičnih čimbenika koji potiču na stvaranje i razvoj problematičnih oblika ponašanja. Zasluge za nastanak i razvoj preventivnog djelovanja pripisuju se javnom zdravstvu koje je danas često i generator preventivnih aktivnosti usmjerenih prema prevenciji rizičnih ponašanja djece. Većina tih nastojanja je usmjerena prema obrazovnom sustavu jer se smatra da škola kao vanjski čimbenik ima snažan utjecaj na razvoj djeteta (nastavnici, vršnjaci, ...) tako da su preventivne aktivnosti usmjerene na promociju psihičkog i fizičkog zdravlja i zdravstveni odgoj djece. S aspekta javnozdravstvenih mjera važno je rano prepoznati rizična ponašanja kod djece te uključiti i dijete i roditelje u programe liječenja. Javno zdravstvo je najzaslužnije za nastanak prevencije te se model prevencije koji je proizašao iz javnog zdravstva sastoji od identifikacije štetnih čimbenika i njihovo mijenjanje ili neutralizacija, jačanje osoba da budu otpornije na štetne čimbenike te prevencija prijenosa štetnih čimbenika na osobe. Prevencija se određuje uz pomoć pozitivnih termina, te se ona definira kao proces koji za cilj ima omogućavanje i poticanje pravilnog društvenog razvoja mladih koji će dovesti do razvoja i poticanja prosocijalnih oblika ponašanja te na taj način neizravno utjecati na smanjenje i destimulaciju rizičnih oblika ponašanja. Jako važnu ulogu kod dijagnosticiranja, prevencije i liječenja rizičnih ponašanja djece imaju medicinske sestre koje trebaju pravilno postaviti sestrinsku dijagnozu. Uz pomoć sestrinske dijagnoze određuju se sestrinske intervencije. Medicinske sestre imaju i edukativnu ulogu te trebaju pružati i savjete roditeljima i djeci te im ponuditi sve potrebne informacije kao i informacije o institucijama koje mogu biti od pomoći. Medicinska sestra sukladno svojim kompetencijama sudjeluje u edukaciji i terapiji djece sa poremećajima u ponašanju. Osim procjene djeteta s rizičnim ponašanjem, medicinska sestra treba izvršiti i procjenu utjecaja poremećaja u ponašanju djeteta na njegovo funkcioniranje u društvu. Cilj edukacije koju provodi medicinska sestra je da obitelj i ostale odrasle osobe iz djetetove ooline prepoznaju poremećaj u ponašanju kod djeteta te da im pomogne da mijenjaju svoja očekivanja od djeteta i prilagode svoje ponašanje u cilju poticanja i razvoja pozitivnog mentalnog zdravlja kod djeteta. Moglo bi se reći da treba provoditi kontinuiranu edukacija čitave zajednice zbog toga što je kod poremećaja u ponašanju djece najvažnija identifikacija, potpora i razumijevanje okoline.