Neuroendokrini tumori su heterogena skupina tumora. Pojavljuju se diljem tijela, u različitim tkivima. Prezentiraju se različitim kliničkim slikama, ovisno o tome luče li hormone ili su inaktivni. U neuroendokrine tumore gušterače, osim inaktivnih tumora, spadaju inzulinom, gastrinom, glukagonom, vipom i somatostatinom. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) klasifikaciji možemo ih podijeliti u neuroendokrine tumore gradusa I i II, te neuroendokrine karcinome, gradus III. Glavni i najvažniji problem u liječenju karcinoma gušterače je bol. Davanje opioida često je ograničeno nuspojavama ili nedovoljnom analgezijom. Obzirom na sve češće otkrivanje neuroendokrinih tumora gušterače te njihove biološke osobitosti koje uvjetuju i specifičan dijagnostički i terapijski algoritam, stvorene su smjernice koje imaju za cilj olakšati pristup novo dijagnosticiranim bolesnicima, odnosno pomoći u terapijskom pristupu i praćenju oboljelih od neuroendokrinih tumora gušterače. Poznate su i danas već dostupne specifične metode, koje su zlatni standard u dijagnostici, ali i praćenju oboljelih. Neuroliza trbušnog debla (engl. celiac plexus, EUS-CPN) predstavlja alternativu za palijativno liječenje visceralne boli u bolesnika s karcinomom gušterače. EUS-CPN treba smatrati dodatnom metodom standardnog liječenja boli s obzirom da ne uklanja bol u potpunosti. U radu je prikazan slučaj bolesnika oboljelog od neurondokrinog tumora gušterače sa planom zdravstvene njege te fizičkom i psihičkom pripremom za endoskopski ultrazvuk (EUS) i neurolizu trbušnog debla, kao i zbrinjavanje bolesnika nakon zahvata.