Normalan pokret je najvažnije sredstvo kojim se koristi fizioterapija u neurologiji. S obzirom na složenost središnjeg živčanog sustava i sam proces neurorehabilitacije kod osoba s problemima nakon oštećenja središnjeg živčanog sustava jest također vrlo složen. Neurorehabilitacijska terapija danas se primjenjuje kod osoba nakon moždanog udara ili cerebrovaskularnog inzulta, kod osoba s multiplom sklerozom, s kraniocerebralnim ozljedama, s Parkinsonovom bolešću, sa spinalnim ozljedama i s ostalim oštećenjima i bolestima živčanog sustava. Ideja neurofacilitacijskog koncepta je ponovno učenje izgubljenih funkcija živčanih sustava. Znati se pokretati, steći kontrolu i svijest o pokretanju moguće je jedino putem motoričkog učenja. Motoričko učenje je proces stjecanja pokreta. U početnoj su fazi vježbanja nekog motoričkog zadatka pokreti usporeni i nekoordinirani i imaju samo vizualnu kontrolu. Tijekom vremena taj motorički zadatak postaje koordiniran i automatiziran zahvaljujući senzoričkom engramu koji je stvoren u mozgu prilikom učenja tog zadatka uz pomoć vizualnih i proprioceptivnih signala. Normalan pokret može biti automatski, voljni ili automatiziran. Učenjem i uvježbavanjem se točnost i učinkovitost voljnih pokreta povećava i pojavljuju se i spontano. Kad se želi usvojiti vještina, pokreti će se učestalo ponavljati i jednom svjesno naučeni, moći će mnogostrukim ponavljanjima postati automatizirani. Ponovno učenje normalnih pokreta moguće je zahvaljujući fenomenu neuroplastičnosti mozga. Središnji živčani sustav izrazito je fleksibilan organ i podložan promjenama. Otkriveni su mehanizmi ponovne uspostave određenih veza i mogućnost reorganizacije sustava nakon oštećenja. U neurološkoj se fizioterapiji maksimalno teži povratku izgubljenih funkcija oštećenog dijela sustava upravo poticanjem neuroplastičnih fenomena. Na temelju neuroplastičnosti preporučuju se fizioterapijske tehnike koje jačaju sinaptičke lance, dovode do aksonalnog nicanja i facilitiraju funkciju preko otkrivanja lateralnih sinapsi. Fizioterapeut primjenjuje tehnike mobilizacije neuromišićnog tkiva i zglobova, facilitaciju pokreta i držanja te pozicioniranje bolesnika u raznim položajima. Danas se kod neuroloških bolesnika primjenjuju razni koncepti, ali najčešće je korišten Bobath koncept. Bobath koncept je individualni terapeutski pristup koji se temelji na ponovnom učenju normalnog pokreta i držanja tijela, a usmjeren je rješavanju problema osoba koje imaju teškoće u funkciji, držanju ili kretanju radi oštećenja središnjeg živčanog sustava.