Povišeni je stres pokazatelj neravnoteže između zahtjeva koje skrb o djetetu postavlja pred roditelja i roditeljeve mogućnosti da na njih primjereno odgovori s obzirom na vlastite psihosocijalne resurse, ali i resurse koji su mu na raspolaganju u njegovoj okolini. Svako odvajanje djeteta od roditelja i obrnuto, zastrašujuće je zabrinjavajuće i tužno. Osim odvajanja malog djeteta od roditelja, neugodnost situacije pojačavaju i dodatni problemi vezani uz simptome bolesti, naročito doživljavanje boli, neugodni dijagnostički i terapijski postupci te neugodnost bolničke okoline koji vode osjećaju tjeskobe. Negativni stavovi roditelja mogu imati loš utjecaj na simptome bolesti, učinkovitost liječenja, trajanje hospitalizacije, te na suradnju sa zdravstvenim djelatnicima. Cilj ovog rada je istražiti razinu stresa i anksioznosti kod roditelja hospitalizirane djece. Istraživanje je provedeno u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“, na odjelu otorinolaringologije na 50 roditelja čija su djeca hospitalizirana zbog operativnog zahvata. Korišten je upitnik kojim se procjenjivala razina stresa, STAI upitnik za ispitivanje anksioznosti kao stanja te upitnik za ispitivanje zadovoljstva primljenom skrbi za vrijeme hospitalizacije djeteta. Dobiveni rezultati su pokazali kako spol djeteta nema značajnu ulogu u procjeni stresa, anksioznosti i zadovoljstva pojedinim aspektima boravka u bolnici. Ranije hospitalizacije djece i promatrane varijable također nemaju značajnu ulogu kod odgovora ispitanika. Uočava se da kod roditelja s jednim djetetom postoji veća anksioznost nego kod roditelja s više djece. Sposobnost znanja i vještina je značajno veća kod ispitanika s djecom u razdoblju od 7-12 godina za razliku od roditelja djece od 2-6 godina. Vrijednost stava prema radnim obavezama značajno je veća kod roditelja koji imaju 35 i više godina u odnosu na roditelje do 34 godine. Možemo zaključiti kakostav medicinskog osoblja uvelike pridonosi smanjenju stresa kod roditelja čija su djeca hospitalizirana. O reakcijama i stavovima roditelja na hospitalizaciju djeteta, dijelom ovisi prihvaćanje djeteta na sudjelovanje u liječenju i sam konačni rezultat liječenja.