Ovim radom će biti prikazana uloga radnog terapeuta u osposobljavanju slijepih i slabovidnih osoba za samostalno življenje. Radni terapeut na ovom području ima izrazito važnu ulogu, jer kao i svi drugi, pa tako i slijepe i slabovidne osobe teže neovisnosti i samostalnosti u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života, kako bi postigli što veću kvalitetu življenja. Svjetska zdravstvena organizacija bilježi veliki porast zabilježenih osoba sa oštećenjem vida u svijetu, te je navedena brojka prema posljednjim istraživanjima iznosila 253 milijuna ljudi. Porast broja ljudi u svijetu sa oštećenjem vida je zahtijevao razvoj metoda pomoći i stvaranje tima stručnjaka koji će primjenom svog znanja i vještina sudjelovati u osposobljavanju. Znanje o anatomiji i fiziologiji oka, uzrocima oštećenja vida, simptomatologiji i dijagnostičkim metodama je potrebno za djelovanje sa slijepim i slabovidnim osobama. S druge strane, svaki stručnjak treba posjedovati određene vještine koje su temelj njegove struke i pomoću njih djelovati u osposobljavanju. U nastavku će biti prikazana znanja i vještine radnog terapeuta, kroz prikaz različitih metoda procjene, koje uključuju promatranje aktivnosti, analizu aktivnosti i upotrebljavanje testova kreiranih od strane radnih terapeuta, te namijenjenih za korištenje radnim terapeuta, s naglaskom na upotrebu kod osoba s oštećenjem vida. Nastavak radno – terapijskog procesa suradnje terapeuta i klijenta se nastavlja na individualnoj razini, te na temelju toga se provode potrebni oblici intervencije. Radno – terapijske intervencije se provode kroz aktivnosti samozbrinjavanja, produktivnosti i slobodnog vremena, te će se kroz moguće načine interveniranja prikazati specifičan način djelovanja radnog terapeuta kod slijepih i slabovidnih osoba.