Politraumu definiramo kao ozljedu pri kojoj su zahvaćena najmanje dva sustava ili dva različita organa, pri čemu jedna od ozljeda ugrožava bolesnikov život. Kao takva, politrauma danas predstavlja jedan od velikih javnozdravstvenih problema. Prema statističkim podacima, politrauma iznosi 3-8% svih ozljeda, a stopa smrtnosti politraumatiziranih osoba kreće se od 25 do 35%. S obzirom da su politraume vrlo čest slučaj zbrinjavanja pacijenata na odjelima hitne medicinske pomoći, vremenom zbrinjavanje istih je doživjelo svoj razvoj i napredak. To se može vidjeti kroz razvoj ocjenskih ljestvica u zadnjih nekoliko desetljeća. One nam omogućuju brojčano izražavanje težine ozljede. Najčešće primjenjivana skala u procjeni politrauma je anatomska skala Injuri Severity Score (ISS), koja svoje bodovanje temelji na skali Abbreviated Injuri Score (AIS). Isto tako, danas postoji i nekoliko klasifikacija politrauma. Najpoznatija klasifikacija je Schweibererova klasifikacija politrauma u tri stupnja, te podjela prema lokalizaciji najveće lezije u pet skupina. Kada govorimo o samom zbrinjavanju politrauma ono se može vršiti na nekoliko razina. Liječenje politraumatiziranog pacijenta započinje na samom mjestu nesreće, nastavlja se tijekom transporta, te se dovršava u odgovarajućoj ustanovi. Predhospitalno zbrinjavanje na mjestu nesreće provodi se u okviru zlatnog sata. Cilj je pružiti prvu pomoć i provesti brzi fizikalni pregled uz istovremeno omogućavanje što bolje oksigenacije organizma, zaustavljanje vanjskog krvarenja i brze nadoknade izgubljenog volumena, čime se najefikasnije smanjuje šok, hipovolemija i oštećenje tkiva. Nakon prvotnog zbrinjavanja politraumatiziranog pacijenta u izvanbolničkim uvjetima i tijekom transporta, liječenje se nastavlja u odgovarajućoj ustanovi. Prvo na odjelu hitne medicinske pomoći gdje se vrši dodatna dijagnostika i naprednije intervencije zbrinjavanja. Također, ukoliko je potrebno pacijent se transportira u operacijsku salu gdje se vrši potreban manji ili veći operacijski zahvat. Naposljetku, politraumatizirani pacijent se, zbog kompleksnosti samoga stanja i zahvata, nakon operacije uglavnom smješta u jedinicu intenzivnog liječenja. Intenzivna medicina sastoji se od hemodinamskog nadzora, njege, liječenja i održavanja života ili potpore organskim sustavima bolesnicima koji su teško bolesni ili ozlijeđeni. Nakon poboljšanja pacijentovog stanja, on se seli na odjel do potpunog oporavka ili otpusta na kućnu njegu ili njegu u zajednici. Politraumatizirani pacijenti predstavljaju jedne od najkompleksnijih, što zahtjeva visoko obrazovanje medicinskih sestrara, neprestanu edukaciju, te razvijene vještine da se u određenim situacijama reagira brzo i kvalitetno.