U ovom preglednom radu detaljnije će se obraditi termin emocionalne inteligencije, njezin utjecaj na zdravstveno osoblje te njihovo radno okruženje. Iznijet će se definicije različitih psihologa te pokazati sličnosti i razlike u njihovom definiranju. Objasnit će se 2 osnovna modela emocionalne inteligencije: model sposobnosti, čiji su zagovaratelji dvojica psihologa Peter Salovey i John Mayer, te mješoviti model, gdje se ističu Daniel Goleman i Reuven Bar-On. Pokazat će se i sličnosti između emocionalne i kristalizirane inteligencije, razlika između opće i emocionalne inteligencije, te može li se i na koji način uopće mjeriti emocionalna inteligencija. Kronološki će se pokazati razvoj testova emocionalne inteligencije i skala samoprocjene, kako kod nas, tako i u svijetu. U radu se također prikazuje na koji način funkcionira metoda eksperta i target metoda u testovima koji mjere emocionalnu inteligenciju. Spomenut će se i detaljno objasnit način dobivanja točnog odgovora u konsenzus metodi te prikazati njena podjela na modove. Drugi dio rada fokusirat će se većinom na praktičnu primjenu emocionalne inteligencije u svakodnevnom životu. Prikazat će se rezultati različitih istraživanja, između ostalog i onih predviđa li emocionalna inteligencija uspješnost pri zapošljavanju, te postoji li povezanost između emocionalne inteligencije i profesionalnog uspjeha. Nadalje, objasnit će se povezanost radnog okruženja bolnice i opće dobrobiti zdravstvenih djelatnika, te na koji to način komunikacija može utjecati na kvalitetu pružanja zdravstvene skrbi pacijentima. Definirat će se što je to emocionalna disonanca i na koji način uvođenje pravilne izobrazbe o emocionalnoj inteligenciji može smanjiti njeno nastajanje, te što je samosuosjećanje i od kojih se sve elemenata sastoji. Na kraju ovog rada, autor će dati subjektivne preporuke koje vještine unaprijediti i na koji način, u svrhu poboljšanja emocionalne inteligencije.