Cilj ovog rada bio je ispitati studente Zdravstvenog veleučilišta o stavovima i emocijama koje proživljavaju u interakciji s osobama s fizičkim poteškoćama. U uvodnom dijelu opisana je razlika između invaliditeta i fizičkih poteškoća. Objašnjen je fizički invaliditet, prikazani su stupnjevi po kojima se procjenjuje težina oštećenja funkcionalne sposobnosti te su navedeni neki od primjera fizičkih invaliditeta. Također su prikazani statistički podaci iz 2017. godine o zastupljenosti osoba s invaliditetom u svijetu i Republici Hrvatskoj te postotku učestalosti različitih vrsta invaliditeta. Ovim istraživanjem željelo se utvrditi postoje li razlike u percepciji, stavovima, emotivnoj povezanosti između studenata različitih smjerova ovisno o provedenom vremenu s osobama s tjelesnim nedostacima. U istraživanju je sudjelovalo 213 ispitanika od kojih je bilo 32 studenata Sanitarnog inženjerstva, 73 studenata Radne terapije, 18 studenata Radiološke tehnologije, 30 studenata Sestrinstva, 60 studenata Medicinsko laboratorijske dijagnostike. Korištena je anketa koja se sastoji od 20 čestica koje opisuju kako se ljudi osjećaju kada su u kontaktu s osobama koje imaju tjelesni nedostatak. Ispitanici su morali na Likertovoj skali numeriranoj od 1 do 5 označiti koje emocije proživljavaju u interakciji s osobama s fizičkim poteškoćama. Blage razlike vidljive su u 19-oj i 20-oj čestici između studenata Radne terapije i Sanitarnog inženjerstva, ali zbog velike razlike broja ispitanika ne možemo tvrditi da postoji statistički značajna razlika među njima. Provedena analiza podataka pokazala je da nema značajnih razlika između studija Zdravstvenog veleučilišta bez obzira na učestalost kontakta studenata različitih smjerova s osobama s fizičkim poteškoćama.