Manualna terapija dio je fizioterapije koja proučava i tretira poremećaje lokomotornog sustava koristeći manualne metode i tehnike. Svojstvena su ponajprije dva oblika provođenja manualnih tehnika, mobilizacija i manipulacija. Kroz razvoj manualnih terapija došlo je do nastajanja više principa tj. pogleda na provođenje terapije. Neki od poznatijih bi bili Maitland pristup, Kalteborn/Evjenthkoncept, McKanzie pristup, Mulligan pristup, Cyrax pristup i Butler pristup. Naime u suštini cilj je jednak, a to je uspješnost terapije i smanjenjeboli ili uzroka ograničenja. Razlikuju se samo u određenim segmentima u procjeni pacijenta i metodama izvođenja intervencije. Oštećenja ramenog zgloba mogu biti raznolika, samim time što se govori o najmobilnijem zglobu u tijelu doprinosi tvrdnji o većoj raznolikosti oštećenja do kojih može doći. Impingement sindrom i sindrom smrznutog ramena, tj. adhezivni kapsulitis su dva vrlo česta oštećenja koja nastaju kod osoba neovisnoo obliku provođenja aktivnosti, također neovisno o dobi i o spolu. Manualne tehnike se mogu koristiti kao oblik fizioterapijske intervencije kod ova dvaoblika oštećenja. Rezultati rehabilitacija su se ispostavili više nego pozitivnima kod impingementsindroma,dok su kod adhezivnog kapsulitisa također dobre, ali zbog etiologije bolesti se može naići na oprečna mišljenja. Stoga ukoliko ih je moguće liječiti konzervativnim pristupom, manualna terapija je neinvazivna tehnika koja se pokazala uspješnom. Kroz kvalitetnu i preciznu procjenu ramenog zgloba cilj je odrediti ograničenja i pravi smjer tijeka terapije. Uz primjenu goniometrije imanualnog mišićnog testa, provode se ispecifični testovi poput Hawkins-Kennedy testa, Yocum test i Neerov znak za utvrđivanje impingementsindroma. Za adhezivni kapsulitisprimjenjuje se korakoidni test i Shouldershrug znak. Ispravno provedena procjena je ključna za postizanjepozitivnih rezultatana kraju rehabilitacije.