| Sažetak | Novotvorine središnjeg živčanog sustava mogu biti benigne i maligne, a zahvaćaju različite dijelove središnjeg živčanog sustava, koga čine mozak i kralježnična moždina. Specifičnost novotvorina – tumora središnjeg živčanog sustava je njihova zloćudnost po lokaciji, a za konačan ishod bitni su čimbenici veličine novotvorina i brzina njihova rasta. Klasificiranju se prema novoj histološkoj klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije iz 2016. godine prema skupini tumora na tumore neuroepitelnog tkiva, tumori kranijalnih i perifernih živaca, tumori mozgovnih ovojnica – meningeomi, tumori selarne regije, metastatski tumori i tumori hematopoetičkog tkiva. Najčešći primarni tumori mozga su tumori neuroepitelnog tkiva od kojih su najznačajniji gliomi. Najčešći su i najzloćudniji tumori mozga s visokom stopom smrtnosti.
U načelu, tumori središnjeg živčanog sustava imaju nizak potencijal metastaziranja, ali ipak u Republici Hrvatskoj čine oko 2% svih novotvorina kod odraslih osoba, a kod djece ulaze u pet najčešćih sijela. U posljednjih petnaest godina zabilježena je silazna putanja prosječne stope incidencije tumora mozga sa 11,7/100.000 na 9,2/100.000 stanovnika. Češće obolijevaju muškarci negoli žene. U istom razdoblju dijagnosticirano je svake godine 450 - 500 novih slučajeva malignog tumora mozga prema primarnom sijelu, a 2015. godine broj je smanjen na ispod 400.
Ova pojava je objašnjena promjenom prirode samog tumora, porastom istraživanja čimbenika nastanka, ali i svijesti pacijenata. Od iznimnog je značenja dosljedna primjena učinkovitih mjera prevencije i ranog otkrivanja tumora. Razvoj znanosti i tehnologije rezultirao je novim dijagnostičkim postupcima i metodama, značajnim za dijagnosticiranje i liječenje tumora te smanjenje stope mortaliteta. Svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke, a primjenjivati ih treba vodeći računa o racionalizaciji troškova ukupnog liječenja i rizika štetnosti na zdravlje pacijenata. |
