Neurorizično dijete je ono koje je bilo izloženo prenatalnim, perinatalnim i/ili postnatalnim čimbenicima rizika. Danas se smatra da 10-15% novorođene djece pripada među neurorizičnu, međutim kod 50% od njih može se očekivati blaža ili teža neurološka odstupanja. Zbog nezrelosti tjelesnih sustava, posebno živčanog sustava među najugroženijima su nedonoščad i djeca niske porođajne težine. Ta djece, ali i ostala kod kojih je uočeno više čimbenika rizika potrebno je pratiti od rođenja kako bi se što ranije uočila moguća odstupanja u razvoju. Zahvaljujući fenomenu mozga, neuroplastičnosti, koji omogućava ponovno stvaranje veza uz pravovremenu i dobru terapiju možemo djelovati na ishod oštećenja. Glavni cilj rehabilitacije je ponovno uspostavljanje funkcije oštećenih područja središnjeg živčanog sustava. Mozak mora s periferije primiti dovoljnu količinu primjerenih poticaja koji će biti prepoznati, prerađeni i pohranjeni i tako izgraditi funkcionalnu sposobnost. Za kvalitetnu (re)habilitaciju potreban je interdisciplinarni tim kojeg čine liječnici, neonatolog i dječji fizijatar, medicinska sestra, fizioterapeut, logoped, radni terapeut, psiholog, nutricionist, a veoma bitan dio tima su roditelji koji ponekad prvi uoče abnormalnosti i provode najviše vremena s djetetom. U ovom radu prikazat će se neki od najkorisnijih testovi procjene senzomotorike djeteta i najučinkovitije metode terapija korištene u fizioterapeutskim tretmanima u Hrvatskoj. Nakon procjene oštećenja i disfunkcije djeteta stvara se individualni i holistički tretman za dijete. Učestale evaluacije programa i progresa djeteta, edukacija roditelja neurorizične djece je važan zadatak za sve medicinske djelatnike kojom olakšavamo svakodnevni život i podižemo kvalitetu života djeteta, a tako i cijele obitelji. Upoznavanjem javnosti sa ovom problematikom preventivno bi djelovali na rizične čimbenike. Cilj dobre suradnje treba bi biti da se poveća broj djece koja iako su nakon rođenja bili praćena kao neurorizična, u budućnosti nemaju nikakva teža oštećenja.