Down sindrom najčešći je genetski poremećaj koji nastaje kao posljedica nepravilne raspodjele genetskog materijala, što rezultira dodatnim kromosomom 21. Kao posljedica dodatnog kromosoma sve osobe s Down sindromom imaju karakteristične fenotipske osobine, intelektualnu ograničenost te sklonost nizu zdravstvenih problema, koji se razlikuju od osobe do osobe. Međutim, uz dijagnozu sindroma Down gotovo se uvijek vežu problemi kao što su usporen motorički razvoj, hipotona muskulatura, hipermobilnost zglobova te nedostatak posturalne kontrole i ravnoteže. Postoji niz terapijskih postupaka kojima fizioterapeut može utjecati na navedene probleme. U Hrvatskoj kao najčešći oblik terapije primjenjuju se Bobath i Vojta koncepti, a često se kao nadopuna osnovnoj terapiji primjenjuju i Halliwick koncept, hipoterapija, senzorička integracija i handling. Uz to, danas se sve više istražuje primjena virtualne stvarnosti u svrhu dodatnog oblika terapije. Kako bi se postigli što bolji rezultati, intervenciju bi trebalo započeti u što ranijem razdoblju djetetova života zbog plastičnosti mozga i kao prevencija razvoju abnormalnih motoričkih obrazaca. Kroz fizioterapijski proces koji uključuje procjenu, dijagnozu, plan terapije i odabir za dijete primjerene intervencije fizioterapeut nastoji u što većoj mogućoj mjeri povećati funkcionalne sposobnosti djeteta. Glavni cilj ovog rada je opisati Down sindrom, njegove karakteristike i ključne probleme te oblike terapijskih postupaka koji se najčešće primjenjuju i koji daju najbolje rezultate u poboljšanju motoričkih sposobnosti djeteta s Down sindromom. U radu je prikazan slučaj djevojčice u dobi od 3 godine kojoj je po rođenju dijagnosticiran Down sindrom, pri čemu su korišteni podaci dobiveni iz medicinske dokumentacije i kroz razgovor s roditeljima. Prikazani su podaci dobiveni subjektivnom i objektivnom procjenom, te su opisani terapijski postupci kojima se nastoji utjecati na 2 osnovna problema djevojčice – usporen motorički razvoj i hipotonija muskulature.