Neuromuskularne bolesti predstavljaju grupu vrlo heterogenih bolesti ali su to, u većini slučajeva, kronične bolesti koje imaju progresivni karakter. Posljedica su oštećenja živčanih i motoričkih stanica odnosno motoneurona. Bolest može zahvatiti tijela motoričkih živčanih stanica u kori velikog mozga, moždanog debla ili ledne moždine. Zajednički, dominantni klinički znak neuromuskularnih bolesti, pa tako i mišićne distrofije jest gubitak mišićne snage. Kasnije se razvijaju sekundarne posljedice na mišićno koštanom sustavu: skraćenja tetiva te smanjeni opseg pokretljivosti zglobova – kontrakture zglobova, deformacije kralježnice tipa skolioze. Pokretljivost djeteta postepeno postaje otežana, a može dovesti do gubitka sposobnosti samostalnog hoda. Zbog slabosti mišića koji sudjeluju u disanju razvijaju se oštećenja funkcije disanja. Napori znanstvenika usmjereni su prema pronalasku liječenja i mogućeg lijeka za genetske defekte, ali budući da za većinu neuromuskularnih bolesti još uvijek ne postoji uzročna terapija, važni oblik terapije predstavlja rehabilitacija. U završnome radu prikazani su oblici mišićne distrofije, napori u liječenju i dijagnostici, tehnička pomagala koja djece i obitelj upotrebljavaju te specifičnosti rada medicinske sestre s djecom oboljelom od mišićne distrofije. Naposljetku su navedene najčešće sestrinske dijagnoze.