Primjena centralnih venskih katetera (CVK) je jedan od središnjih postupaka u suvremenoj praksi intenzivnog liječenja, kao i kod ostalih bolesnika koji trebaju dugotrajniji venski pristup. Postavljanje i primjena centralnog venskog pristupa najčešće je provođen invazivni postupak u jedinicama intenzivnog liječenja (JIL) danas. Isto tako CVK je neophodan i kod bolesnika koji nisu životno ugroženi, a potreban im je dugotrajni, siguran venski pristup (hemodijaliza, primjena citostatika, parenteralna prehrana…). Upotreba CVK istodobno olakšava medicinskom osoblju skrb, primjenu terapije i ostalih potrebnih pripravaka, za različite skupine bolesnika, ali i povećava rizik od nastanka brojnih komplikacija. Od komplikacija su najčešće infekcije povezane sa CVK. Samim time je primjena CVK kao jedan od svakodnevnih postupaka u kliničkoj praksi jedinica intenzivnog liječenja značajan razlog povećanja smrtnosti, dužeg trajanja hospitalizacije te povećanja troškova liječenja. U skrbi za bolesnike sa CVK najznačajniju ulogu imaju medicinske sestre, te se od njih zahtijeva trajna edukacija i konstantna prilagodba u radu. U radu je prikazana povijest razvoja centralnih venskih katetera, indikacije i kontraindikacije za postavljanje, razlike s obzirom na vrstu materijala, namjenu i mjesto insercije katetera. Posebno je obrađeno područje postupaka u radu s CVK, sestrinske dijagnoze i smjernice u skrbi za takve bolesnike s ciljem sprečavanja infekcija i komplikacija.