Rameni zglob je najslobodniji i najpokretljiviji zglob gornjeg skeleta. Održavanje balansa između nestabilnosti i ukrućenosti je uglavnom održavano radom statičkih i dinamičkih meko-tkivnih stabilizatora. Gubitak aktivnosti aktivnog i pasivnog pokreta može biti uzrokovan narušenim kongrinuitetom između dva zglobna tijela (npr. kronična dislokacija), povećanim ograničenjem zbog izraslih koštanih struktura (prekomjerna produkcija osteofita) ili kontrakturama dinamičkih stabilizatora. Adhezivni kapsulitis, često zvan ''smrznuto rame'' spada u izvanzglobne reumatske bolesti, nepoznate etiologije koja se uglavnom javlja između 40-te i 60-te godine života te može trajati do dvije godine i postepeno nestati. Na zglobnoj čahuri i ligamentima se javlja upalna kontraktura koja skupa s priraslicama nalik na ožiljkasto tkivo ometa i smanjuje elasticitet tkiva te smanjuje unutarzglobni volumen ograničavajući mobilnost pokreta. Bol se brzo javlja i napreduje, a pacijenti ju opisuju kao jaku, probadajuću bol unutar ramena koja se čak javlja tokom noći te remeti san. Adhezivni kapsulitis naveliko narušava kvalitetu svakodnevnih aktivnosti života otežavajući izvođenje aktivnosti kao što su pranje zubi, oblačenje majice, kopčanje grudnjaka hranjenje i sl. Izvođenje pokreta vanjske rotacije nadlaktice i abdukcije nadlaktice izaziva najveću razdražljivost te je ograničenost znatno veća od ostalih pokreta. Postupak liječenja adhezivnog kapsulitisa još uvijek nije službeno definiran, ali kao najuspješnija opcija se pokazala kombinacija farmakoloških metoda i fizioterapija. Od fizioterapijskih intervencija se koriste modaliteti i agensi za dubinsko zagrijavanje tkiva i suzbijanje boli (Kratkovalna dijatermija, ultrazvuk, TENS…) te tehnike i vježbe za povećanje mobilnosti zglobova i okolnih struktura (Terapijske vježbe, tehnike mobilizacije zglobova…). Ukoliko farmakološko liječenje i fizioterapija nije pomogla te je stanje ramena u mnogo težem obliku radi se operativni zahvat manipulacije pod općom anestezijom ili kontrolirano artroskopsko opuštanje zglobne čahure nakon čega ponovo slijedi provođenje fizikalne terapije. Unatoč uspješnom liječenju ili spontanom poboljšanju stanja, mali, no ipak nezanemariv broj pacijenata nikada ne povrati punu funkciju ramena kao što je bila prije oboljenja.