Transplantacija bubrega smatra se metodom izbora u liječenju bolesnika s terminalnim stadijem bubrežnog zatajenja. Najčešće je riječ o bolesnicima koji su na dijalizi. Osnovni kriterij za određivanje podobnosti davatelja bubrega, osim tkivne kompatibilnosti sa primateljem, jest njegovo dobro psihičko i opće tjelesno zdravlje. Transplantacija bubrega ne predstavlja samo kirurški zahvat već je to proces u kojem svaki sudionik ima svoju ulogu i jednako je važan za konačan uspjeh. Značaj nefroloških nuklearno-medicinskih metoda u ispitivanju presađenog bubrega je u pravovremenom otkrivanju komplikacija i njihovom praćenju. Rezultati ovih ispitivanja imaju višestruk značaj. Važne su implikacije tih rezultata na klinički stav, jer opredeljuju kliničara u često vitalnoj odluci između konzervativne i radikalne terapije. Rezultati nuklearno-medicinskih ispitivanja omogućuju praćenje perfuzijsko funkcijske i urodinamske reakcije presađenog bubrega na liječenje, imaju i prognostički značaj, jer omogućavaju da se predvidi stupanj očekivanog oporavka funkcije presađenog bubrega poslije liječenja (1). Primjena nuklearno-medicinske dijagnostike u vezi transplantacije bubrega je mnogo šira nego što je to samo ispitivanje disfunkcije transplantata. U ovom radu bit će prikazane osnove patologije koje dovode do kronične renalne insuficijencije, preciznije opisane nuklearnomedicinske metode za prikaz morfologije i funkcije transplantiranog bubrega, njen značaj i uloga radiološkog tehnologa u izvođenju pretrage.