Sažetak | Karcinom dojke zauzima treće mjesto kao najčešći uzrok smrti kod žena. Prema statistikama Registra za rak, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, godišnje u Hrvatskoj od karcinoma dojke oboli oko 2 500, a umire 900 žena. Prevencija karcinoma dojke nije poznata, stoga je nužno bolest otkriti što prije. Više od 90% bolesnica s karcinomom dojke može se izliječiti, ako se dijagnosticira u ranom stadiju i ispravno liječi. Cilj liječenja je uvijek potpuna kontrola bolesti. Ona se lakše postiže kod manjih tumora bez znakova širenja, dok kod raka dojke s lokalnim ili udaljenim metastazama uz kirurgiju i zračenje, liječenje uključuje sve vidove sistemnog liječenja sa svrhom maksimalne kontrole bolesti. Rekonstrukcija dojke vlastitim tkivom najčešća je vrsta rekonstrukcije. Tu nam na raspolaganju stoje brojne mogućnosti, ali se značajno češće koriste metode rekonstrukcije dojke s mišićno-kožnim režnjevima širokog leđnog mišića m. latissimus dorsi i ravnog trbušnog mišića m. rectus abdominis, te režnjem masnog tkiva donjeg dijela abdomena (DIEP režanj). Kao alternativa rekonstrukciji dojke vlastitim tkivom danas se sve češće primjenjuju metode rekonstrukcije dojke implantatima. Širok spektar različitih vrsta implantata i mogućnost izbora njihove konzistencije, profila, teksture, volumena, ali i njihova vrsna biotolerancija, rezultirali su sve češćom primjenom ovih materijala u rekonstrukciji. Prvi korak u svakoj primarnoj rekonstrukciji jest mastektomija pri čemu se čuva veći ili manji dio kože dojke, tzv. mastektomija s poštedom kože ili čak s poštedom bradavica areola kompleksa. Rekonstrukcijska kirurgija je dio liječenja bolesnica oboljelih od karcinoma dojke. Silikon koji se ugrađuje u rekonstrukcijskoj kirurgiji, ima neke svoje posebnosti. Cilj ovog rada je utvrditi razliku koja se dešava s tkivom oko implantata u bolesnica koje su imale zračenje u odnosu na one koje nisu imale zračenje. |