Rameni zglob (lat. articulatio humeri), vrlo je važan zglob u ljudskom tijelu. S obzirom na svoju kompleksnu anatomsku građu, složeni opseg kretnji koje može proizvesti te općenito kao jedan od najaktivnijih zglobova ljudskog tijela, kako u svakodnevnom životu tako i kod bavljenja sportom, može podleći raznim patološkim procesima koji mogu narušiti funkciju zgloba, a time i kvalitetu života pacijenta. Ponekad za uspostavu točne dijagnoze nije dovoljno napraviti isključivo standardne snimke, već i modificirane snimke koje nam pomažu u detekciji atipičnih patoloških stanja. Takve snimke razlikuju se od standardnih jer se pomoću njih mogu prikazati nevidljivi patološki procesi ili pojedine promjene koje su zahvatile rameni zglob. Stoga se one nazivaju i dopunske snimke. Modifikacije ramenog zgloba mogu biti izvedene pomoću uređaja za radiografiju, ultrazvučnog uređaja, višeslojne kompjutorizirane tomografije (eng. Multislice Computized Tomography-MSCT) te pomoću magnetske rezonance (eng. Magnetic Resonance-MR) uz aplikaciju kontrastnog sredstva. Svaka tehnika oslikavanja ramenog zgloba razlikuje se prema položaju i pripremi pacijenta, apliciranju i vrsti kontrastnog sredstva, uređaju kojim se izvodi, dobi pacijenta, parametrima i vremenu potrebnom za izvođenje snimke te samom slikovnom prikazu pojedinih anatomskih struktura. Za slikovni prikaz koštanih povreda ramenog zgloba poput dislokacija, najbolja je radiografska tehnika, a za prikaz promjena i abnormalnosti mekih tkiva, tetiva mišića, burza, zglobnih hrskavica najbolje su tehnike ultrazvučne dijagnostike, MR i MSCT. U ovom radu, zajedno s mentoricom, prim. dr. sc. Klaudijom Višković, opisala sam i prikazala različite modifikacije tehnika snimanja ramenog zgloba koje su važne u svakodnevnom radu radiološkog tehnologa, osobito onog koji se bavi oslikavanjem traume.