Sažetak | Traumatska ozljeda mozga može rezultirati trajnim invaliditetom i smrtnim ishodom. Najčešći uzrok su padovi, prometne nesreće i nasilje. Traumatske ozljede mozga dijele se na otvorene i zatvorene. Patofiziološki su podijeljene na primarne (direktne ozljede moždanog parenhima kojima pripadaju edem mozga, laceracija, kontuzija i hematom) i sekundarne (posljedica biokemijskih i staničnih promjena koje uzrokuju sekundarni edem mozga, aksonalne ozljede i upalna oštećenja mozga). Najčešće traumatske ozljede mozga su prijelomi lubanje, potres mozga, nagnječenje mozga, difuzna aksonalna ozljeda, i kompresija mozga u koju spadaju intracerebralni, epiduralni i subduralni hematomi. Dijagnostika se temelji na kliničkom pregledu, uzimanju anamneze i/ ili heteroanamneze, laboratorijskim krvnim pretragama, CT, EEG, RTG i MR. Komplikacije ozljeda mogu biti psihičke, tjelesne, emocionalne, kognitivne i bihevioralne. Razviti se mogu infekcija, edem mozga, apscesi, hidrocefalus, meningitis, epilepsija, oštećenje kranijalnih živaca i hormonalni poremećaji. Zdravstvena njega bolesnika započinje bolesnikovim dolaskom na hitnu službu. Potrebna je brza procjena oćeg i neurološkog stanja. Liječenje mora započeti odmah. Najčešće je potreban neurokirurški zahvat. Bolesnikov je život ugrožen stoga je potrebno liječenje iskusnih i stručnih neurokirurških zdravstvenih djelatnika. U preoperativnoj i postoperativnoj fazi liječenja bolesnik je smješten u jedinici intenzivnog liječenja gdje se monitoringom kontinuirano prati njegovo stanje. Procjena stanja svijesti se vrši Glasgow koma ljestvicom. Medicinska sestra intervencijama mora održavati respiratornu funkciju, prevenirati infekcije, kontrolirati elektrolite, i prevenirati komplikacije dugotrajnog ležanja. Nakon što dođe do stabilizacije stanja, bolesnik se premješta na odjel gdje se nastavlja zdravstvena njega sve do otpusta. Tijekom hospitalizacije bolesnika, medicinske sestre formiraju sestrinske dijagnoze od kojih su najčešće visok rizik za infekciju, visok rizik za dehidraciju, visok rizik za nastanak komplikacija dugotrajnog ležanja, i visok rizik za povećanje intrakranijalnog tlaka. |